Komentar

Komentar

Nj. V. Elizabet

Jedina ,,fleka“ na Elizabetin stogodišnji život i sedamdesetogodišnji tron pala je kad su i nju Srbi nacionalizovali, te da je od njihova soja... (Majko moja, đe će se zaustaviti? Posvojili su sve od Hrista do Hitlera... i rado ga slijede!)

Nj. V. Elizabet Foto: nova.ba
Mihailo RADOJIČIĆ ŠOK
Mihailo RADOJIČIĆ ŠOKAutor
PobjedaIzvor

Izraz ,,počinuti“ kod siromaha znači posmrtni odmor od naporna života, kod bolesnika odmor od teške bolesti, a kod kraljeva i kraljica znači jednostavno da su preminuli. Iako jedva živa, nije je umorilo kraljevanje no godine. Elizabeta je bila kraljica nedoder do zadnje ure i živa damara. Niko je nije moga pošenut. Njena mati je imala počasni mandat ,,kraljica majka“. Bila je kraljica do smrti, po zvanju a ne po vladanju. Doživjela je 102 godine. Kod tog titulisanja postoji jedna grdna nepravda. Kad se žena uda za kralja, postaje odma kraljica, a kad se čoek ,,uda“ za kraljicu, ne biva kralj no ostaje što je i bio, ka Elizabetin pokojni domaćin.

Za svog 70-godišnjeg mandata sahranila je majku, snahu Ledi Dajanu i supruga princa Filipa. Njen sin princ Čarls se načekao kraljevske titule jer mu se mati nije pomjerila s mjesta do sudnjega dana. Na posljednjim fotosima bio je pristar, pa je pitanje oće li ga tron osvježiti. U njegovim godinama, sad već pokojna mu mama, bila je mnogo jatornija.

Kraljica je sa prijestola ispratila četrnaest premijera i premijerki, od Vinstona Čerčila do čupavca Borisa Džonsona. Posljednja premijerka Liz Tras je zatekla kraljicu jedva živu. Viđela je tek toliko, koliko da joj potvrdi mandat za Dawning street 10.

Jedan javni podatak govori da je kraljica svake sedmice primala političare na razgovor u četiri oka. I ne samo njih, već i sudije, sindikalce, privrednike i običan svijet. Sve javno, a daleko od javnosti. Nikad glas nije procurio sa tih zatvorenih susreta niti je ikome na um palo da zucne. Sve je kontrolisala, ništa joj nije moglo umaći. Odobravala je i savjet najpoznatijeg ,,javnog servisa“ na svijetu, BBC TV. Šta da se radi, to podrazumijeva demokratska monarhija ili monarhistička demokratija. (U pravoj suverenoj zemlji strani ambasadori ne mogu ništa da provale, no su anonimni ljudi za razliku od nas đe su domaći jado-političari anonimniji od svakoga.)

U prvu pośetu maršala Tita V. Britaniji, Elizabeta II ga je primila samo na dvadeset strogo protokolarnih minuta a sa njim je ostala čitavu uru. Nešto je ipak procurilo sa tog strogo zatvorenog sastanka, njena izjava: ,,Ako je ovaj čovjek bravar, onda ja nijesam kraljica!“ A na fotografiji prilikom susreta Tita sa Čerčilom, Čerčil se u rukovanju naklonio prema Titu a ne obrnuto. Broz je i kraljici to priuštio. Tito je držao ruku pri tijelu, a kraljica je morala da se nakloni i da je ispruži. Broz je bio mag autoritativnog protokola.

Zadnjih godina kraljica je primila udarce iznutra. ,,Unuk Hari i njegova supruga Megan su uz medijske doboše napustili vindzorski cirkus i od tada prodaju imidž neshvaćene kraljevske đece. Megan je porodicu Vindzor optužila za rasizam u jednom televizijskom intervjuu!“

Kralj Čarls je najstariji od njene četvoro đece. Rođen 14. nov. 1948. godine u Bakingemskoj palati, čeka je 74 godine da ga zakralje. Načeka se ka ijedan majčin sin, samo se ne zna oće li mu i Kamila biti kraljica.

Jedina ,,fleka“ na Elizabetin stogodišnji život i sedamdesetogodišnji tron pala je kad su i nju Srbi nacionalizovali, te da je od njihova soja... (Majko moja, đe će se zaustaviti? Posvojili su sve od Hrista do Hitlera... i rado ga slijede! (Čak i Leonarda da Vinčija su prisvojili - iz Vinče je kod BG). Hrvati ne svojataju Elizabetu, ali pamte pogibiju u Blajburgu kome je kumovala V. Britanija, đe su pobornici NDH platili danak za izravnu kolaboraciju sa Hitlerom. Hrvati pišu: ,,Vojska NDH bila je za Engleze neprijateljska jer je ta marionetska monstrum država objavila rat Velikoj Britaniji, pa ih je engleska vojska tako i tretirala... Englezi su stajali i iza 'martovskog puča' 1941. godine, kada je oborena vlada Cvetković - Maček koja je pristupila Trojnom paktu. Ratni britanski premijer Vinston Čerčil također je zaslužan što su Saveznici u Drugom svjetskom ratu prelomili u korist Titovih partizana i odbacili četničku vojsku Draže Mihailovića. Engleski obavještajci su javili u London - četnici su kolaboracionisti, a partizani se bore protiv nacista. Nije mu trebalo dva puta govoriti. ,,Onda podržavamo Tita“, rekao je Čerčil, između dva gutljaja viskija i dima omiljene cigare te otkačio kolaboracionistu Mihailovića. Tako su partizani dobili priznanje za svoju igru, a on je poslao svog sina Randolfa u Titov štab.“

P.S. Kraljica je počinula, živio kralj! Ali maršal Tito je bio kralj mimo druge. 

Portal Analitika