Pamtimo dobro uspjeh filma “Parasite”, a ukoliko se neko pita kada bi se nešto slično moglo ponovo dogoditi, odgovor je – možda baš sljedećih mjeseci. I opet bi, u tom slučaju, u pitanju bio film iz Azije.
“Drive My Car” naziv je najnovijeg filma japanskog reditelja Rjusukea Hamagučija, zasnovan na djelu Harukija Murakamija. Premijerno je prikazan sredinom godine, a nađe li se uoči predstojećeg proljeća među filmovima nominovanim za Oskar u nekim od glavnih konkurencija, to neće biti nikakvo iznenađenje. Naprotiv.
Predstavljen je najprije ljetos u Kanu, gdje mu je pripala nagrada za scenario, kao i priznanje kritike. Govorilo se tih dana ipak najviše o “Titanu” (Julija Dukorno) i djelovalo je kako je mnogo toga ostalo nedorečeno o najnovijem ostvarenju najuticajnijeg japanskog reditelja današnjice.
I tako je vrijeme odmicalo, a “Drive My Car” su kritičari, ali i znatan dio javnosti sve češće počeli da pominju kao sve ozbiljnijeg kandidata za nominacije za Oskar – ne samo kada je riječ o međunarodnom filmu, što se gotovo i podrazumijeva, već i kada su u pitanju glavne kategorije.
Danas, kada smo u njenoj završnici, apsolutno se može reći kako je “Drive My Car” jedno od najupečatljivijih ostvarenja ove godine.
Bez suvišne sekunde i kadra
Iako najavljen kao adaptacija istoimene priče Harukija Murakamija, film sadrži i elemente iz još dva djela istog autora – takođe iz njegove zbirke “Muškarci bez žene”. Na taj način, Hamaguči je sklopio mozaik od prošlosti, sadašnjice i budućnosti, u koje je vješto inkorporirao i segmente Čehovljevog komada.
“Drive My Car”, u najkraćem, priča je o istini, samospoznaji, razotkrivanju, slobodi – o čovjeku. I naravno, o kolima – koja od prostora za introspekciju, kako vrijeme odmiče, poprimaju oblik ispovjedaonice, u kojoj se prvobitno međusobno sasvim distancirani stranci zbližavaju, gradeći sve dublji odnos, krunisan i samim posljednjim kadrom.
Djeluje kako je sve u ovom filmu savršeno, da nijedan kadar ili replika nijesu ni najmanje suvišni, a da su tri sata – koliko on traje – prava mjera. Rediteljski, scenaristički, ali i glumački, riječ je o briljantnom radu, pa nimalo ne čudi to što se o njemu sve više govori kako se približava dodjela Oskara.
Murakami mu nije odgovarao
Interesantno je, međutim, kako od same ideje o novom filmu do danas, Hamaguči gotovo da nije imao kontakta sa Murakamijem.
“Dobili smo dozvolu od njega i to je bilo sve. Uvijek kada bih pravio izmjene u scenariju, slao sam mu ih, ali nije bilo povratne informacije. Zvali smo ga da posjeti snimanje, ali nije se pojavio”, kazao je reditelj nedavno u razgovoru za “LA Times”.
Stoga je Hamaguči pomislio kako pisac zapravo uopšte nije zainteresovan za njegov film.
“Poslije toga sam čuo da je sa suprugom bio u lokalnom bioskopu, a sudeći po jednom članku koji sam pročitao, izgleda da mu se dopao. Međutim, i dalje se nijesmo upoznali”, istakao je on.
To što je “Drive My Car” ove sedmice ušao među ‘finaliste’ za Oskar u kategoriji najbolji međunarodni film nije naročita vijest. One prave tek mogu doći – i to u februaru, kada slijedi objava nominacija u ključnim kategorijama. Dogode li se, biće to dobre vijesti. A po japanskog reditelja, bez sumnje, i sasvim zaslužene.
0
