Jedan od drastičnih primjera devastacije, što je tema ovoga teksta, je pokušaj trajne devastacije Manastira Svete Trojice u Pljevljima. Ovaj manastir je bio onako uzgred srpski označen, sa sve imenima Filareta koji je javnosti bio poznat po fotografiji na kojoj, u mantiji, preko ramena drži puškomitraljez, i Ilariona koji je iz tri zemlje protjeran zbog pedofilije...
Da li Crna Gora ima pravo da zaštiti svoje kulturno i duhovno nasljeđe od neimarskih zahvata SPC ponovo je postalo aktuelno u javnosti 2001. i 2002. godine kada se pojavila informacija da je fasada manastira Sveta Trojica bila oslikana freskama pored kojih su bila ispisana imena vladike Filareta i tadašnjeg starješine manastira vladike Ilariona, kome se u Osnovnom sudu u Nišu tada sudilo zbog sumnje da je seksualno zlostavljao četiri dječaka.
Akteri priče – Filaret i Ilarion
Prvi od aktera, Filaret je postavljen je 1999. za episkopa mileševskog. Odmah je pokazao zavidnu preduzimljivost i vispren zemaljski duh - episkopsku rezidenciju u Prijepolju pripodobio je ovako: 1.300 kvadrata na četiri nivoa, puno drvo, keramika, mermer... Filaret se tada hvalio da je pare dao Slobodan Milošević.
Ovaj crkveni velikodostojnik je u vladi Momira Bulatovića bio pomoćnik saveznog ministra vjera. Prije toga, u toku ratnih godina, dijelio je humanitarnu pomoć u Hrvatskoj i Bosni. Iz „humanitarnog“ perioda datira i njegova čuvena slika u mantiji sa puškomitraljezom.
Drugi važan akter ove priče, llarion je do juna 2001. bio iguman fruškogorskog manastira Hopovo. Tada ga je policija privela zbog sumnje da je bludničio sa desetogodišnjim dječacima. llarion je nakon puštanja iz istražnog zatvora nestao bez traga, a za njim je raspisana potjernica.
Pojavio se ubrzo u rodnim Pljevljima gdje je postavljen za starješinu manastira Sveta Trojica. Tu boravi dvije godine i tek nakon dužeg oklijevanja episkop Filaret udovoljava zahtjevima građana Pljevalja, ali i policije i smjenjuje igumana llariona.
Zvanične razloge za smjenu tada episkop ne saopštava, ali se opet pominju njegove bludne radnje. llarion ponovo nestaje u nepoznatom pravcu. Hrvatski mediji su, početkom 2005. godine, prenijeli informaciju da je sveštenik SPC llarion protjeran iz Hrvatske. Opet zbog bludnih radnji.
Ova dva tada visokopozicionirana SPC velikodostojnika bili su namjerili sebe da ovjekovječe ni manje ni više nego iznad ulaza u pljevaljski Manastir Svete Trojice.
Tako da je jedan od mnogih primjera novokomponovanog crkvenog pregalaštva postao i Manastir Sveta Trojica kod Pljevalja. Renoviranje i rekonstrukcija najstarijeg i najznačajnijeg pravoslavnog hrama u pljevaljskom kraju počela je krajem 90-ih. Za obnovu tada dotrajalih konaka pare je dao pljevaljski Rudnik uglja.
Očuvana autentičnost konaka, ali...
Rudnik uglja Pljevlja učestvovao je u obezbjeđivanju sredstava za obnovu konaka, dok je investitor bila Mileševska eparhija. Tada su čelni ljudi iz Rudnika uglja Pljevlja kao donatori insistirali na očuvanju autentičnosti tokom radova i da u tom poslu učestvuje Zavod za zaštitu spomenika kulture, pa su konaci tokom radova ostali autentični ali mnogo što drugo na manastiru nije.
Tada su se i iz Zavoda složili da su promjene na konacima korektno izvedene: Projektna dokumentacija koja je rađena i na koju je Zavod dao saglasnost je bila što se tiče konaka ispoštovana. Međutim, u cjelokupnom poslu, Zavod nije učestvovao u formi nadzora, a to je bila njihova zakonska obaveza, što je pokazalo se kasnije ostavilo prostor za nedozvoljene građevinske i ine zahvate SPC na pljevaljskom Manastiru Svete Trojice. To je još uvijek bio period kada čelnici SPC u Crnoj Gori nisu dozvoljavali stručnjacima Zavoda da uđu u sakralne objekte, pa tako nisu ni mogli popisati eventualne devastacije.
"Na duhovnu radost srpskom rodu“
Kako je već deceniju bila navikla crnogorsku javnost, tadašnju obnovu konaka SPC je po svom običaju iskoristila da stavi pečat i na manastirsku crkvu. I to pečat koji je odjeknuo ne samo u Pljevljima.
Tako je ova crkva prvi put u svojoj 500 godišnjoj istoriji oslikana iznad ulaznih vrata. I to kako: "Na duhovnu radost srpskom rodu... a u vreme episkopa Filareta i arhimandrita Ilariona leta gospodnjeg 2003.", svjedočila jenovovjekovna freska iznad ulaza.
Tako daje i ovaj manastir onako uzgred srpski označen, sa sve imenima Filareta koji je javnosti bio poznat po fotografiji na kojoj, u mantiji, preko ramena drži puškomitraljez, i Ilariona koji je iz tri zemlje protjeran zbog pedofilije.
Kada su shvatili što se desilo, građani Pljevalja su počeli da traže uklanjanje spornog natpisa, ali je u početku sve izgledalo kao uzaludan posao. Čak je i tadašnja poslanica vladajuće partije u parlamentu Ljubica Beba Džaković iznosila obeshrabrujuće izjave u javnosti povodom ovog „pljevaljskog slučaja“.
"Do sada sam u Skupštini pet puta postavljala poslaničko pitanje Ministarstvu kulture, Zavodu za zaštitu spomenika, čak i ministru pravde. Uglavnom odgovaraju da ne znaju ko je nadležan. Iz Zavoda su jednom rekli da će obići manastir kad se za to ukaže povoljno vrijeme. A samo treba otići tamo i to prekrečiti bijelom bojom kao što je i bilo",bilo je mišljenje Džaković koje je tada iznosila.
Međutim, da to nije tako lagana misija, a za pojedine čak i nemoguća misija pokazali su događaji koji su uslijedili.
Uzaludni dopisi Zavoda
Tada su čelni ljudi Zavoda kazali da je njihova komisija posjetila manastir:
"Posljednji put to je bilo u junu 2004, a nakon toga smo još tri puta obilazili manastir Sv. Trojicu zbog uklanjanja fresaka sa pročelja crkve. Inače, degradacije nisu velike i obimne kao na drugim objektima izuzev freski na fasadi koje estetski, smisaono i kanonski tu ne treba da stoje, a pogotovo ne na crkvi kakva je Sv. Trojica", objašnjavali su oni, dokazujući očigledno .
Zahtjevi i dopisi slali su se na sve više adresa, vrijeme je prolazilo, tako da je izgledalo da će novokomponovani natpis ostati.
Kao krovna institucija za zaštitu kulturnih dobara Zavod je Eparhiji mileševskoj naložio da ukloni spornu fresku. Uzalud. Čak je sredinom 2004. godine direktor Zavoda bio podnio protiv Eparhije i Filareta osnovnom tužiocu u Pljevljima krivičnu prijavu zbog kršenja Zakona o zaštiti spomenika kulture. Opet uzalud, novokomponovani natpis je ostajao.
"Prijavu smo podnijeli u junu 2004. kao i osam drugih krivinih prijava kako protiv crkve, tako protiv institucija i fizikih lica. Do danas nismo dobili odgovor ni na jednu krivinu prijavu i dokle god pravosuđe bude ovako funkcionisalo, svaki prekršitelj zakona će imati uvijek dovoljno vremena da degradira spomenike kulture", smatrali su tada čelni ljudi Zavoda. Nemajući kud, uvidjevši da Eparhija mileševska ne poštuje zahtjeve crnogorskih institucija, Zavod se obraća višoj instanci - Sinodu SPC.
Tada su se iz Zavoda obratili Svetom Arhijereskom Sinodu SPC i sa tim su kako su tada rekli definitivno iscrpli sve pravne i civilizacijske metode. Pošto Sveta Trojica spada u Mileševsku eparhiju čije je sjedište van granica Crne Gore, obratili su se najvišoj istanci SPC igle čuda - dobili od njih odgovor da će uložiti sve napore da se ovaj problem riješi.
Tada su mediji objavili da su u Beogradu potvrdili da su primili pismo. Slobodan Mileusnić, tadašnji direktor Muzeja SPC, je za medije umirujuće izjavljivao:
"Republički zavod sa Cetinja je uputio dopise Svetom arhijerejskom sinodu, ja sam im takođe uputio dopis s molbom da se to uzme u razmatranje sa nekim svojim razmšljanjima i dao sugestije nadležnom episkopu. Smatram da će Sinod doneti neku odluku koja će ukazivati na to da se to privremeno izmesti ili se taj ikonografski deo nađe na drugom mestu".
„Pljevaljski natpis“ prekrečen 2005.
Što je odlučio ne znamo, ali znamo da je tačku na „pljevaljski natpis“ krajem 2005. godine stavio Zavod za zaštitu spomenika kulture. Po nalogu Zavoda prekrečene su freske na fasadi manastira, pošto to po njihovom nalogu nije željela da uradi crkva. Dok su ih fino molili.
Na kraju 2005. godine se i Vladika Eparhije mileševske Filaret odazvao pozivu Osnovnog suda u Pljevljima na svoje svjetovno ime Jelenko Mićević, zbog istrage koju je protiv njega pokrenulo državno Tužilaštvo, po prijavi Zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.
U prijavi Zavoda navodilo se da je vladika Filaret kao odgovorno lice i investitor ispred Eparhije mileševske dao nalog da se "na prednjoj fasadi Manastira Sveta Trojica u Pljevljima uradi zidna dekoracija u sedam niša i timpanonu, čime je spomenik oštećen i izgubio vrijednost".
U starom dobrom maniru SPC na saslušanju, koje nije bilo dostupno javnosti, vladika Filaret je uz pomoć sadvokata Dušana Drobnjakovića pokušao da objasni da je nebriga društvenih institucija prinudila crkvu da se sama stara o svojoj imovini.
Ili, drugačije rečeno da je prepravlja kako se njoj sviđa ne poštujući ni zakone ni institucije.
"Kazao sam sve što sam znao", saopštio je Filaret, objasnivši da su u radu moguće greške ali da se u konkretnom slučaju radi o progonu crkvenih čelnika u Crnoj Gori. "Neko hoće u Crnoj Gori da zavadi narod sa crkvom. Možda nekome ne odgovara da ja dolazim iz Prijepolja u Crnu Goru", kazao je Filaret.
O tome da se krše zakoni i ne poštuju odluke i planovi institucija zaduženih za brigu o crnogorskoj kulturnoj baštini očigledno za njih nije bio problem. Dok se nije pokazalo suprotno.
