Što je istina? Za gomilu, to je ono što se stalno čita i sluša. Može neka sirota glava negdje sjediti i sakupljati razloge koliko hoće da bi se utvrdila istina, to ostaje njegova istina. Druga, javna istina, istina trenutka, koja jedino dolazi u obzir u činjeničnom svijetu djelovanja i uspjeha, jeste danas proizvod štampe. Ono što ona hoće – to je istina...“
Tako je, još prije 102 godine, dumao veliki Osvalda Špengler u pretposljednjem poglavlju drugog toma njegove čuvene i čudesne knjige „Propast zapada“ . Razumio je i objasnio srž zakonitosti uticaja i veza štampe i novca i moći, kao i štampe kao gospodara usađivanja ideja.
SUMRAK IDEJA I SNAGA NOVCA
,,...Novine promijene gospodara, pa time i čitalac mijenja gospodara – ne primjećujući tu promjenu. I tu trijumfuje novac i primorava slobodne duhove da mu služe. Nijedan ukrotitelj zvijeri nema takvu moć nad svojim krdom“, razotkriva veliki mag. I kaže da nesrećni čitalac pojma nema o onome što se sa njime hoće; on i ne treba da zna kakvu ulogu igra: ,,Nekada se ljudi nisu usuđivali da slobodno misle; sad to smiju, ali ne mogu. Oni samo još hoće da misle ono što treba da hoće, i baš to osjećaju kao svoju slobodu...“
Dragi moj čitaoče, ove riječi Špengler ispisuje kad nije bilo ni pomena o televiziji i moći masovnih medija. Ali, velike misli, bez obzira kada rečene, pokazuju snagu vanvremenosti filozifije.
Ne vjerujete? Pa evo razarajućeg citata o novcu, demokratiji, izborima i stadu, ne onom crkvenom, nego političkom – stadu birača.
,,Misli a time i djelanje masa drže se pod gvozdenim pritiskom. Zato, i samo zato, čovjek je čitalac i birač, dakle dvostruki rob, dok partije postaju poslušne pratnje nekolicine, iznad kojih cezarizam već baca prve svoje sjenke. Danas se moć već premješta iz parlamenta u privatne krugove, a izbori se srozavaju do komedije...“
Špenglerova knjiga „Propast zapada“ dovršena je 1913. godine, a izdata je 1918. godine. Dakle: davno prije televizije i interneta i možete zamisliti kakvim smo mi medijskim pritiscima izloženi kada su ovakvi pritisci bili evidentni i u vremenu „bel epoka“ na početku prošloga vijeka.
Izabrao sam da njega citiram jer je on, paradoksalno, bio idol profašističkih začetnika svetosavskog kulta iz srpskih sveštenih i političkih krugova. Da, nećete vjerovati, Špenglera su voljeli da citiraju Justin Popović, Nikolaj Velimirović, čak i Dimitrije Ljotić... Baš oni što su otišli u fašizam i kleronacionalističku svetosavsku jeres i završili na Blajburgu i sramotnim stranama istorije. A Špengler je odbio katedru istorije na lajpciškom univerzitetu ponuđenu od strane vedeta Trećega rajha i otišao u legendu i nezaborav. Biće da velikosrpski fašisti tada ništa nijesu razumjeli. Baš kao što ne razumiju danas.
DESNO I LIJEVO
Čitajući Ničea, Šopenhauera, Špenglera i Bergsona definitivno sam shvatio da ne postoje lijeva i desna misao već samo plitka i duboka, tačna i netačna, razbarušeno lijepa misao i misao oskudna ljepotom. Cijelim ovim instrumentarijem laganja, zaluđivanja i terora koji je naveo Špengler, promoteri imperijalnog srpskog projekta nas intenzivno truju još od 1844. godine i Načertanija, trideset i šest godina prije Špenglerovog rođenja.
Jesu li sve naopako razumjeli ili ih je samo bilo briga da projekat usade u stado, sasvim je svejedno. I danas se suočavamo sa istom aždajom, šovinizma, klerikalizma i fašizma, a sve to pomiješano.
Eto sada, 2020, izlazimo na crtu na izbore. Kažu da opozicija izlazi na njih u tri- četiri kolone. A zapravo - par građanskih opozicionih stranaka izlaze samostalno, a kompletan ostatak nacio-šovinističke opozicije izlazi u petoj koloni izdaje svoje zemlje. Sve predvođeni SPC i dirigovani i finansirani od strane regionalne velikosrpske kamarile. Neću nabrajati velikosrpske stranke i strančice i lidere i liderčiće niti se baviti nijansama od hard srpske do dijetalne lajt srpske varijante, već ću samo konstatovati - svi dolaze sa istog kazana i novčanika i iste pameti stvorene u istim medijskim, političkim, i „naučnim“ krugovima.
Naprijed nastupaju popovi i hard četnici, a za njima čitava gomila dobošara, lakrdijaša, zurlaša i gajdaša. E, sad, što će vam ove zadnje četiri vrste kandidata – da im drže strah ili da, onako razdragani, stvore privid široke glasačke baze?
Ima jedna slična teza čuvene šansonjerke iz srbijanskih šoferskih mehana, gospođe Mice Trofrtaljke, koja tvrdi - i labavi može da zabavi. Mici treba vjerovati, iskusna je i zna o čemu priča. Možda stvarno metla pukne kao top. Ako se to desi mi ćemo da nestanemo i propadnemo kao Špenglerov Zapad.
,,NAŠA STVAR“
Samo, nećemo se otimati po kancelarijama za fotelje i praviti demonstracije i to iz dva razloga: 1) Ako vi prevladate i treba da nas nema i 2) Vi nećete ni stići do fotelja, jer će u njima već sjeđeti DPS-ova regimenta labavih preletača i zurlaša koja je prešla na vašu stranu.
Dakle izbori idu po zakonu, nadgledaju ih ekipe iz EU i ako izgubite nema više vi priznajete ili ne priznajete. To je nebitno. Nazad u skupštinske klupe koje osvojite. Ako vam padnu na um litije, protesti ili bilo kakav vid nasilja onda ste u problemu. Ne od režima kako vi kažete, oni uvijek nešto mudruju. Ako vam građani Crnogorci zalitijaju nećete se zaustaviti prije Surdulice. Dakle, u pamet se braćo velejsrbi - pravna država, poštovanje prava i izbornih rezultata.
Mada, mi Crnogorci smo svemu ovome krivi. Dozvolili smo da nam sve zavisi od DPS-a, sva jaja metnuli u jednu korpu, a oni su brzo shvatili situaciju i favorizovali opstajanje razularene nacionalističke opozicije i živjeli su od njene gubitničke tradicije. Lakše im je bilo držati njih na privilegijama i apanažama i pred svake izbore plašiti nas s njima nego iskreno raditi na snaženju države i dobrobiti građana. I kada - suočeni sa mogućnošću da eventualnom pobjedom takve opozicije izgubimo sve – glasamo za svoje ucjenjivače.
I mi i Srbi u Crnoj Gori imamo boljih od onih u DPS-u i u prosrpskim strankama ali nikada nisu dobili šansu. DPS je decenijama trgovao sa Amfyjem i evo šta su nam istrgovali. On je bar deset puta rekao da ne treba on da se registruje kod države nego država kod njega. To je izjava od bar pet godina zatvora. I činio je što je želio i sve nekažnjeno. I sad oni pregovaraju s njim oko legalno donesenog zakona, a on priznaje samo državu Srbiju u kojoj je, viđi čuda, prijavljen i koju priznaje?! I šta ako nešto dogovorite to (P)Irinej i Vučić mogu odmah poništiti i smijeniti Amfyja. Dakle primjena zakona pa neka se prilagođavaju.
Solidan dio ostalih DPS trgovina proglašen je korupcijom i kriminalom pa smo dobili ozbiljne packe iz EU. I sad opet moramo dobiti izbore. Vjerovatno sa istim likovima na listama. Pogledajte svoj sastav u Skupštini, u vladi u Budvi i diljem domovine. Na vašem mjestu ja bih se zabrinuo jer ako izgubimo vi ćete izgubiti više od mene i sličnih.
A otadžbina? Nju ćemo odbraniti partizanskim brigadama, kao nekad od fašizma, a ne sjecikesama i lihvarima. Crna Gora više nema vremena za toleranciju, ne trebaju nam ni poslušni ni zabavni nego - sposobni i oni koji ne lažu. A ko ne laže taj i ne krade. Iduće godine čeka nas teška ekonomska situacija sa mogućnošću da pređe u petogodišnju pa i dužu krizu. Treba ispravljati i one ozbiljne packe sa EU papera i non papera.
Zato je neophodno ponuditi ozbiljan program za naredni mandat sa ozbiljno naznačenom dinamikom ostvarenja ili će nas sve ovo opet sačekati na idućim izborima. Ako ih bude nakon pustošenja korone i pustošenja politike.
