Prisustvovao sam protestu protiv pokušaja ukidanja FCJK na Cetinju. Ne zbog očuvanja plata pobunjenih mladih profesora, koji su dobili pohvale i podršku od uglednih svjetskih slavista, već zbog očuvanja fakulteta koji se otrgao od okova nikšićkih jezikoslovnih, filoloških i filosofskih svetosavaca i brutalne podaničke srbofilije i otisnuli na pučinu slobodne sekularne nauke.
Sjećam se prije dvije decenije i moj pokojni prijatelj prof. dr Vladimir Vukićević je u znak protesta napustio nikšićku katedru filosofije zbog klerikalističkih pritisaka na njegov rad. Naime, u okviru svojih predavanja je uveo i filosofiju religije i napisao skriptu i preporučio literaturu. Vladika Atanasije je odmah reagovao da to ne može bez konsultacija s njim, na šta je Vukićević odsječno, onako po ljubotinjski, uzvratio: „Ne predajem ja ovdje katehizis pa da bi mi ti mentorisao, nego filosofiju religije. A filosofiju sam doktorirao u Njemačkoj na univerzitetu u Ruru, mentor mi je bio Oto Pegler, dugogodišnji sekretar Martina Hajdegera“. To reče i na Cetinje ravno uteče, na likovnu akademiju. Na istom rurskom univerzitetu je završio i studije istorije umjetnosti i to kod Maksa Imdala. Životni put je završio na ljubotinjskom groblju.
Zašto je svoj jezik jako bitan? Zato što se u jeziku misli. Kada sam živio u Švedskoj, učili smo švedski, solidno mi je išlo, ali sam imao problema u komunikaciji. Bio sam spor i nikad nisam mogao u potpunosti izraziti sebe i svoju misao. Požalio sam se prijatelju koji tamo živi već četrdeset godina i rekao mu da mislim na crnogorskom i stalno to prevodim i zato sam spor. Ne brini, reče mi on, vremenom ćeš početi misliti na švedskom kao i ja, čak i sanjati.
Jedino nikad o Crnoj Gori i zemljacima nisam mislio ni sanjao na švedskom. I tu ja zaključim: divno je znati svjetske jezike, na njima su stvarali moćni mislioci, ali nikada sebe, u svojoj identitetskoj samobitnosti, ne možeš spoznati na tuđem jeziku. I zato je bitan tvoj jezik i, naravno, fakultet koji ga izučava i predaje. Toponomastika ti kazuje put kretanja tvojih predaka jer su je donijeli sa sobom. Etimologija riječi tvog jezika, a i tuđice koje su u upotrebi pokazuju ti kontakte sa drugim narodima i nivo njihovog kulturnog uticaja.
A stvaralaštvo na tvom jeziku pokazuje kako smo to sve provarili, inovirali i očuvali. Nema identiteta bez jezika i još kad ti nametnu tuđu crkvu, pokradu i pervertiraju tvoju istoriju, od tebe ostaje samo ljudska biološka živuljka, bez identiteta, sklona svakom pervertitstvu koje ti se ponudi. Nama se trenutno grubo nameće srpska nacionalnost kao drevna i arijevska, za koju su sve druge samo etnički inžinjering ili konstrukt, a srpski jezik kao sanskrit - izvor svih indoevropskih jezika, pa i južnoslovenskih.
Zato moramo odbraniti FCJK, ali i na Cetinju formirati i katedre filologije, filosofije i istorije. Pozivam sve građane kojima je Crna Gora u srcu da redovnim mjesečnim prilozima, u skladu sa svojim mogućnostima, podrže opstanak FCJK i osnivanje katedri koje sam nabrojao. Pozivam i dijasporu i biznismene, domaće i iz dijaspore, da u skladu sa rodoljubljem i mogućnostima pomognu formiranje cetinjskog Harvarda, čija će autonomija i sloboda infišati i umrtvljeni državni Univerzitet Crne Gore. Neće ići lako. Još mnogo puta ćemo morati protestovati i okupljati se. I Cetinje nam treba kao zvijezda prema kojoj se orjentišemo i kao gravitacioni centar okupljanja i mnogo je bitno da ostane crnogorsko i građanska multivjerska i multikulturna prijestonica.
Zato dobro promislite prije no glasate na lokalnim izborima. Zaboravite pizme i izvajane biste sopstvenih sujeta i glasajte suverenističke stranke. Ura i Demokrate to nisu. Ma šta glumatale i ma kakvu demagogiju prosipale, te stranke su glasale sve što su SPC, tvrdi prosrpski blok, Srbija i Rusija tražile od njih.
Ako Dritan i Ljaljo svojim banalnim skečevima i lažibajkama mogu obmanuti i poljuljati Cetinje, naš Parnas, naš Termopil i naš gravitacioni centar, onda ne trebamo ni postojati. Preživimo li na Cetinju, onda idemo na rušenje invazionih utvrđenja po Podgorici. Prvo na ministarstvo PNKS koje predvodi najefikasnija, najbezobzirnija i najtrivijalnija ministrica u našoj istoriji. Hana Arent bi njenu djelatnost opisala kao bizarnost fundamentalizma, zatucanosti i zla. Ako zbog suzavca i gumenih metaka ne uspijemo silom, onda ćemo žrtvovati profesore Batrićevića i Šćepovića. Oba su mladi, lijepi i obrazovani i možda je mogu išarmirati i ljubavlju urazumiti. Jer kako stari Frojd kaže - mnoga ludila, pa i ministarska, nastaju od neostvarenih erotskih fantazija.
