Ovo se trebalo očekivati.
Moj stav kao predstavnika Albanaca u Crnoj Gori se može izjednačiti sa naslovom ovog reagovanja, ali razumjeti i u mnogo mojih izlaganja zadnjih godina u Skupštini Crne Gore. Tko prati politiku i Skupštinu CG sjetiće se jasno tih izlaganja. Kao recimo povodom rasprave u Skupštini o Izvještaju o javnom redu i miru, kada sam sam uz pomoć kolegice Draginje kao i koleginice Jelušić, izazvao raspravu koje se referirala na poznatu frazu rečenice koju prvaci današnje Vlasti često koriste: Našli su Crnu Goru kao sprženu zemlju, Sretna vam sloboda Crna Goro i neizbježno ulogu SPC-a u toj „slobodi“ kao kordinatora sastavljanja vladajuće koalicije.
Ma koja sloboda? Ona koju jedni vide, jer su neogdovorni i lažljivi, kao prve dane u demokratije u Crnoj Gori od 1945 na ovamo dok drugi dio kao okupaciju.
Da li je sloboda, kad se jedan grad oslobodi svojih stanovnika sa ulica i trgova, dali su blokade puteva i dali je napokon ona koja se Nato (Vojnim) helikopterom dovode Episkopi SPC-a ispred Manastira na vjerski obred? I to sve sa protiv balistickim pokrivacima i dugim cijevima zasticeni.
Da li je sloboda kada Vlada nema legitimitet u Skupštini i čini sve da bez dijaloga medju Vladajućim partijma otalja još koji dan na vlasti prije nove raspodjele unutar .
Da li je sloboda kada se Vlada demagoško političkim izjavama o dobrostanju i ekonomskom uspjehu svjesno dozvoljava eksponencijalnu zarazu Covid-om, bar je tu CG šampion u Evropi, zbog ekonomije, i čuti i kada nam dnevno umire i do 15-tak ljudi. Te vijesti o Covidu, budu u najboljem slučaju u 22. minutu dnevnika!
Kada Vlada dopušta bez reagovanja da Ministar unutrašnjih poslova Srbije izjavljuje sve i svašta, i u liku potpredsjednika Vlade često umanjuje značaj tim izjavama kao: „nemojmo da brojimo krvna zrnca“, „mislim da tome ne treba dati neki prevelik značaj“... .
Kada Vlada, bar ne javno nikada nije uputila protestnu notu kada se poslanici Skupštine Crne Gore maltertiraju i zadržavaju na graničnim prelazima od susjedne države, dopuštajući da se pokaže snaga države, tudje, nada nam. E tako dolazimo do ovih dogadjaja od jučer.
Poraz koji je Crna Gora doživjela je velik i bice još dublji jaz izmedju gradjana, i politika koji ih predstavljaju.
Vlada mora biti svjesna da je ona svojim nereagovanjem, demagogijom, sastavom i insistiranjem da je ona iznad svih a da drugi su samo problemi, nacionalsisti, kriminalci i sto jos znam sto.
Pa divna izjava premijera koja ga je kostala Vlade da je Skupština leglo nemorala, doprinjela da se ne ostvari i ne započe nikakav dijalog u Crnoj Gori.
Vlada to radi jer je sastavljeno nakrivo, nelegitimno od samog početka i neiskreno.
Svime time, i svim njenjim cinjenjemi necinjenjem je glavni problem u smirivanju tenzija u Crnoj Gori jer nema legitimitet Skupstine i to treba sto prije rijestiti medjustarnackim i javnim dijalogom.
Taj javni dijalog nije ni moguc kada je država napadnuta od medija, sa strane i unutra koji imaju jasnu politicku agendu. Recimo da potpredsjednik Vlade da izjavu za javni servis, a ne za provladin privatni medij. Mozda bi ga novinar i pitao da pojasni kako je jucer sacuvan medjuetnicki sklad u Crnoj Gori?
Razumijem i pozdravljam to sto jucer nije bilo zrtava, ali dali je sacuvan multietnicki sklad?
Pa jos da vidimo sto je uradio taj Molotovljev koktel?Ako ima snimak kako ga drze, gdje je bacen, koji je stetu prouzrokovao? Ko je saopstio PATRIJARHU SPC-a o snajperu koji je obavjestio javnost o tome a da nismo to culi od Ministra policije ili od kordinatora suguronosnih sluzbi?
Problemi sa kojima se suočavamo nisu nastali jučer, oni su samo nastavak decenijske politike koja je rezultirala ratovima u Jugoslaviji, kome to nije jasno ili to želi zamaskirati drugim faktorima taj griješi i samo odugovlači rješenje.
Ovo je naravno prvenstveno spor izmenju Crnogoraca i Srba, to je njihov nacionalni pogled na historiju, naciju, pravo postojanja kojima se jednima negira.
Zato su Crnogorci reagovali, ne zbog Mila Đukanovica, zbog toga što slušaju već godinama tu negaciju.
SPC ne priznaje Crnogororce. Predsjednik Vlade je vjernik SPC-a.
Ali to je i spor izmedju građanske i teokratsko nacionalnog koncepta države. To je spor gdje multinacionalna Crna Gora mora biti uključena.
Bar nas Popovi uključuju svojim pjesmama o Kosovu poslije ustoličenja. Pjevanjem o vojsci na Kosovu.
Multietnička Crna Gora mora bit ukljucena kao aktivan faktor u rjesavanju problema, jer ovi sto je vode sada zele da su i nacionalni i multietnicki i gradjanski, a malo su od svega toga, i sve malo ali nemaju politicke snage da se suoce sa problemom. Jer nemaju legitimitet, ako misle da mogu na silu steći legitimitet opet griješe. Kao što su na silu Cetinjane rastjerali jučer.
Što se krivo sastavi, cak ni vrijeme ne moze ispraviti.
Crnoj Gori, sada treba period zaljecenja od jučerašnjeg poraza, jučer je samo bio jedan povod za dublji problem koji postoji. Rješavanje tog problema je u dijalogu.
Pa ako treba i uz pomoć međunarodne zajednice.
Za kraj,
Ovo se trebalo očekivati. Poraz svih u Crnoj Gori je bio očekivan.
Jos nešto,
Ima mnogo izjava koje je trebalo osuditi ovih dana, a nisam. Takođe mnoge koje trebam podržati, neke jesam, ali napraviću jednu iznimku i izdvojiću izjavu Ministra i Direktora policije, ne vrednujući njihov rad ovih dana, već izjavu danas: Vrijeme je da političari odmah otpočnu dijalog. Neće biti lako ali mora se.
Cijelu jesen sam proveo razgovarajući sa političarima oba bloka, onima koji su prihvatili susrete, govoreći o problemima koji nas mogu naći ako se ne razgovara između političkih blokova.
Čak sam razmatrao da objavim inicijativu o formiranju kluba poslanika koji su za Mir i dijalog.
Kada imamo klubove Žena, pa Zelene poslaničke grupe, tj. skup poslanika koji podržavaju održivi razvoj, onda je to potreba još veća, ako to nisam javno pokrenuo tada, ostavljam svim drugim poslanicima tu mogućnost.
Kao mjera odgovornosti političara.
