Danas je na Cetinju odbranjena država. Tako je makar, gdje drugo do iz hrama, poručio predsjednik Vlade. Sinoć je na Cetinju u toku bio državni udar. Tako je makar, kome drugo do saborcima iz Demokratskog fronta, poručio predsjednik Vlade.
Kako je to na Cetinju pokušan državni udar? Neko od demonstranata na trgu je kidisao na Narodni muzej? Ili na Državni arhiv? Možda su protesti organizovani protiv neke treće institucije koja predstavlja državu?
Ili će, možda, biti kako je volšebno izmijenjena ključna nacionalna legislativa, pa više ne postoji odvojenost države i crkve, što bi dalje ukazalo kako sekularne države više nema?
Interesantno je to – predsjednik Vlade je prije neki dan ukazao kako država nema ništa sa vjerskim obredom na Cetinju, pozivajući se na tu njenu odvojenost od crkve. Danas je već drugačije – protivljenje ustoličenju napad je na državu. Udar.
Jednako istinito taman kao i to da je jutros na cetinjskom trgu iz pravca demonstranata letio Molotovljev koktel, uostalom.
Na koji god način sada željeli da opravdaju turobne slike iz prijestonice, čelnici vlasti uskoro će shvatiti da ovog puta državi nije naudio niko drugi do oni sami. Svaki suzavac i svaki gumeni metak nije ispaljen samo ka demonstrantima – oni su ispaljeni u čitavo društvo.
Taj proces spoznaje teći će polako. Na kraju će razumjeti – prezir velikog broja građana biće jedini rezultat njihove jutrošnje ‘odbrane države’.
Od sjutra opet slijede poruke o ljubavi, pomirenju i ispruženoj ruci. Samo što ta ruka, kako smo vidjeli juče, čvrsto drži crni barjak sa mrtvačkom glavom.
Građansku Crnu Goru čeka drugačiji put. Ovaj dan, zato, nije kraj. Već novi početak.
