Ne ide pa ne ide. Dobro, svakome ko se nađe u situaciji novoga početka potrebno je određeno vrijeme da uđe u suštinu složenih problema vladanja i u radni ritam za njihovo rješavanje i eliminaciju. No, kada si krenuo u kandidovanje, ako si normalan, onda mora da si u startu bio svjesan većine tih problema i potencijalnih načina rješavanja. Jer, nemaš svo vrijeme ovog svijeta i svako kašnjenje i neadekvatna rješenja dovode do propadanja države i društva i onda opstaješ pomoću, laganja, iluzionizma, demagogije, jeretičkih teoloških dogmi i represivnih brutalnosti. Čak i ako si na vlast došao sa ozbiljnom, a ne jedva primjetnom većinom.
Ali ako nisi sav svoj, ako si nabijeđeni gejm čendžer ili apostol-ekspert i vjerski fanatik, ili bezlični svemu naredni „demokrata“, onda je i propast normalna stvar. A ako si ubijeđen da je tvoj dolazak na vlast epohalan i da je to povratak u nevinost brutalne srednjovjekovne klerikalnosti, onda ti ni propast ne smeta - ako prije nje uradiš sve zadatke: izdaje slobode, države i građana, i budućnosti svoje djece... Onda je svaka propast i nepočinstvo normalna stvar, jer najavu i početak neke „vrle nove epohe“ uvijek prati varvarizacija i nepojmljive ludosti.
U stvari, ne umijem ja vas opisati tako dobro kako se vi međusobno opisujete u neprestanim svađama i razmjeni uvreda i opačina. Ali nije na odmet jedno poređenje. U Njemačkoj traju višemjesečni iscrpni pretkoalicioni pregovori socijaldemokrata, liberala i zelenih i vjerovatno će to završiti u januaru 2022. godine, sa ozbiljno kvantifikovanim programima i pretkoalicionim ugovorom na hiljadu strana. E, u tim pregovorima socijaldemokrate su tražile povećanje plata i penzija za dva posto a liberali se oštro suprotstavili tome da to nije realno u naredne dvije godine.
Rukoljubovi ekperti nijesu sposobni sastaviti neki programski papir duži od dvije stranice niti sporazum duži od stranicu i po. Ali su maštanju i laganju nedostižni. Ministar finansija Mickey nam je obećao „Maršalov plan“ i povećanje minimalne plate sa 250 na 450 eura što je povećanje za 45 posto, a prosječne plate sa 530 na 700 eura, odnosno 24 posto više. Škrti Njemci ne mogu ni dva posto a hadžija Mickey obećava pomenute procente. Osim toga, plate do 700 su neoporezive i ukida se doprinos za zdravstveno osiguranje. Sve ove nedostajuće novce on će alimentirati iz poreskih reformi i smanjenja sive ekonomije. Liči na rimejk stare pjesme: „Hajde Jano kuću da prodamo, da prodamo samo da vladamo“.
Onda se sjetih da je plan nazvao „Maršalov plan“, po američkom generalu Džordžu Maršalu koji je sa 13-14 milijardi američkih dolara kreditirao obnovu razorene privrede evropskih zemalja nakon Drugog svjetskog rata. Ali, slavni Amerikanac je odavno mrtav, a Mickey ne reče koji će to drugi maršal baciti stotine miliona eura u crnogorsku budžetsku crnu rupu. I onda jedno jutro osvanu na internetu slika Mickey u Goldman Sachs Bank u Njujorku. To su oni što su naduvali balon fjučersa 2008. godine toliko da je pukao i da su trebali bankrotirati, ali su bili isuviše veliki da bi im bankrot bio dozvoljen, pa su ih izvukli parama američkih poreznih obveznika.
Znači Mickey, koji je zanat izučio u Goldman Saksu, sprema se da nas usreći novim tajnim zaduživanjem sa nepoznatim iznosom i pod nepoznatim uslovima vraćanja i nepoznatim otočjem na koje će mu otići provizija. Baš divota.
Dvadesetog avgusta su nam obećali da će se za dvadeset dana znati da li i koliko ima nafte na bušotini na Jadranu, a 27. oktobra, prolongiraju odgovor do januara. Biće da se kod nas ništa važno ne može odlučiti niti obznaniti - dok se ne odluči u Beogradu.
Zašto u Beogradu? Zato što smo Srpski svet i što će sve naše vrijedno i bitno uskoro biti njihovo i zato što nam je Vladu formirala njihova Crkva čiji je patrijarh u Beogradu. I zato što je to ležište nastalo kada je sveti Sava pošao sa neke od 50 izmišljenih lokacija iz Crne Gore u srpsku zemlju Palestinu i nakon sat i po plovidbe kucnuo tri puta štapom o palubu broda na pučini srpskog mora i rekao: „Neka bude nafta“. I bi nafta.
U međuvremenu, prepisali su (čitaj: ukrali) Cetinjski manastir po naredbi Crkve Srbije i u saizvršenju Rukoljuba, a neka se spremi Bogorodica Filermosa, jer je Vesna Bratić već preži. Gore u Beogradu, u centru Srpskog sveta, Porfirogenit je odlikovao Ordenom svetoga Save Vučelića, Slobovog ratnog huškača... Divota ,,srpskog sveta“. Neka se spremi Soraja, metresa desantnog popa Backovića, red je na ženu iz tog miljea da dobije orden; za razliku od prethodnika Vučelića ona je usrećila makar neke.
