Na temu gljiva i kako iskoristiti njihove blagodeti u svakodnevnom životu, o njihovoj zastupljenosti u Crnoj Gori, te o tome kako razaznati jestive gljive od onih koje to nijesu, razgovarali smo sa farmaceutom Nikolom Ognjenovićem.
“Većina ljudi ne zna, ali gljive su naselile planetu Zemlju prije 1.3 milijarde godina, praćeni dolaskom biljaka nekoliko stotina miliona godina kasnije”, ističe sagovornik Analitike.
Uloga gljiva u ekosistemu
Gljive se često zanemaruju u svakodnevnom životu, ali, navodi Ognjenović, igraju jednu od glavnih ulogu u našem ekosistemu.
“Gljive su važan činilac u razgradnji biljnog i životinjskog materijala, recikliraju ih nazad u zemljište i na taj način sprečavaju opštu prirodnu katastrofu u vidu nagomilavanja uginulih biljaka i životinja. Bez njih Zemlja bi se ugušila u sopstvenom otpadu”, istakao je on.
GYROMITRA ESCULENTA
Sposobne su i da, kako kaže, razgrade i očiste zemlju od raznih industrijskih otpadnih produkata.
“Gljive udišu kiseonik, a izdišu ugljen-dioksid, baš kao i mi. Genetski materijal gljiva je sličniji ljudima nego biljkama”, ukazuje sagovornik Analitike.
AGARICUS CAMPESTRIS
Kako navodi, gljive čak igraju ulogu u oprašivanju jer neke vrste formiraju simbiotske odnose sa cvijećem i pomažu u privlačenju oprašivača poput pčela.
“Takođe, nauka konstantno otkriva nove upotrebe gljiva u medicini i biotehnologiji. Danas se i kuće grade preradom gljiva, razni odjevni predmeti (torbe, kaputi, šeširi, itd.). Smatram da život kakav danas poznajemo ne bi bio moguć bez prisustva gljiva”, ocjenjuje Ognjenović.
Micelijum – prirodni internet planete
Gljive formiraju zamršene mreže podzemnih niti zvanih micelijum koji se, kako dodaje, može prostirati na velike udaljenosti i povezivati različite biljne vrste.
“Micelijum se prožima kroz sve pejzaže i kroz najrazličitije vrste tla. On sprječava eroziju tla, vrlo je uporan u tome, može da zadrži za sebe masu zemlje koja je 30.000 puta veća od njega samog”, kaže sagovornik Analitike.
Takođe, dodaje on, danas je i te kako izučen i poznat proces komunikacije među biljkama i razmjene hranjivih materija koji je omogućen zahvaljujući prisustvu micelijuma, koji širi svoju gustu mrežu u svim smjerovima i u direktnom je kontaktu sa biljkama.
“On je toliko gust, da se u jednom kubnom metru zemljišta može naći više od osam milja razgranatog micelijuma. Micelijum je prirodni internet planete, on predstavlja pluća i stomak Zemlje”, kazao je Ognjenović.
Zastupljenost i vrste gljiva u Crnoj Gori
Gljive su, navodi on, veoma rasprostranjene na teritoriji Crne Gore.
“Mozemo reći da su najzastupljenije gljive u našim šumama: vrganj (Boletus spp.), lisičarka (Cantharellus spp.), crna truba (Craterellus cornucopioides), smrčak (Morchella spp.), rudnjača (Agaricus campestris), te rujnica (Lactarus deliciosus)”, kazao je Ognjenović.
LISICARKA
One su, ističe, primarno našle mjesto u kulinarstvu kao veoma ukusne namirnice.
“Od otrovnih vrsta, izdvojio bih muharu (Amanita muscaria), panterovu muharu (Amanita pantherina), trnovaču (Echinoderma asperum), lažnog smrčka (Gyromitra esculenta), zelenu pupavku (Amanita phalloides), bljuvaru (Russula emetica), te običnu sumporaču (Hypholoma fasciculare)”, kaže sagovornik Analitike.
PANTER AMANITA
Što se tiče najrjeđih gljiva u Crnoj Gori, Ognjenović nabraja nekoliko ugroženih vrsta.
“To su crna lisičarka (Cantharellus cinereus), kraljevski vrganj (Boletus regius), te okrugli smrčak (Morchella rotunda), čiji je opstanak doveden u pitanju usljed prevelike eksploatacije”, kaže on.
BOLETUS REGIUS
Na osnovu literature, u Crnoj Gori je, prema njegovim riječima, registrovano oko 2.000 vrsta gljiva od kojih je oko 200 jestivih.
Otrovne gljive i načini raspoznavanja
“Zaista ne postoji neki šablon, ili opšte pravilo na koje se osoba može osloniti prilikom identifikacije i sakupljanja gljiva. Koliko god nam se čini da smo edukovani, uvijek se treba konsultovati sa više stručnih lica”, ističe Ognjenović.
AMANITA MUSCARIA
Ne smijemo se oslanjati na miris, niti ukus, jer su, naglašava on, neke od najsmrtonosnijih vrsta upravo bez nekog karakterističnog mirisa ili ukusa, bez gorčine.
“Postoje vrste koje je da kažemo lako prepoznati. Međutim postoje i slučajevi gdje dvije gljive dosta liče, takozvani dvojnici, tako da je potrebno znanje i iskustvo kako bi se sa sigurnošću napravila razlika. Na primjer, panterova muhara (Amanita pantherina – otrovna, halucinogena gljiva) prilično liči na jestivu biserku (Amanita rubescens) ili možda i više na još jednu jestivu gljivu, tigricu (Amanita spissa)”, dodaje Ognjenović.
Takođe, kod nas je veoma poznata i ukusna gljiva smrčak (Morchella sp) koja je, kako je kazao, i razlog velikog broja ljudski izazvanih požara u Crnoj Gori.
MORCHELLA
“Smrčku prijeti i istrebljenje zbog nesavjesnog sakupljanja, a može se pomiješati sa lažnim smrčkom (Gyromitra esculenta) koji sadrži toksičnu supstancu gyromitrin, koja se u organizmu metaboliše do vrlo potentnog otrova, koji može biti i smrtonosan”, naglašava Ognjenović.
U našim šumama identifikovano je, kaže, dosta svjetski poznatih otrovnih vrsta.
“Za najotrovniju vrstu se smatra zelena pupavka (Amanita phalloides), koja je ujedno odgovorna za 90 odsto smrtnih slučajeva uzrokovanih trovanjem gljivama. Jedan primjerak može ubiti i do 10 ljudi”, upozorava sagovornik Analitike.
Dodatni podatak koji još više otežava situaciju jeste da se simpomi trovanja ne javljaju odmah, već, kako je kazao, tek nakon 8-12 sati.
“Zatim, slijedi period u kojem osoba misli da je sve u redu, bez ikakvih simptoma mučnine ili slično, da bi usijedila faza u kojoj bubrezi i jetra polako otkazuju. U ovom slučaju, transplatacija organa je neophodna za preživljavanje”, upozorava Ognjenović.
Benefiti gljiva po zdravlje čovjeka
Istina je da su benefiti određenih gljiva odavno otkriveni i neki čak i klinički dokazani, međutim, prema riječima sagovornika Analitike, loša stvar je da je većina tih istraživanja vezana za istočnu Zemljinu hemisferu, tačnije za Kinu, Japan i Indiju, dok je na tlu Evrope vrlo malo ikakvih naučnih istraživanja na temu medicinskih gljiva.
“U svijetu se neke gljive već odavno koriste zbog brojnih ljekovitih svojstava, između ostalih: ćuranov rep (Trametes versicolor), reiši (Ganoderma lucidum), šitake (Lentinula edodes), čaga (Inonotus obliquus), lavlja griva (Hericium erinaceus), kordiceps (Cordyceps sinensis) i druge”, kazao je Ognjenović.
ĆURANOV REP
Međutim, kako dodaje, niko nam ne može zabraniti da pričamo o istraživanjima vezanim za te gljive koji se mogu naći na priznatim adresama van Evrope.
“Gljive je najbolje kombinovati, jer je svaka po nečemu drugačija”, poručuje naš sagovornik.
Gljive u ishrani
Jestive gljive su, ističe Ognjenović, prava riznica.
“Sadrže sve esencijalne aminokiseline koje je potrebno unijeti hranom, kako bi organizam mogao sintetisati proteine za svoje potrebe”, kazao je on.
Sa druge strane, dodaje sagovornik Analitike, sadrže vitamine B grupe, od kojih vitamin B12 u tragovima, vitamin D, vitamin C u tragovima, vitamin E, selen, bakar, cink, mangan, kalijum, magnezijum, gvožđe, fosfor, kao i mnoštvo antioksidanasa.
“Posjeduju i visok sadržaj vlakana, čiji su benefiti po organizam od izuzetne važnosti”, istakao je on.
Jestive gljive su i te kako zahvalna namirnica koja, smatra Ognjenović, uz dobru plansku kombinaciju sa određenim povrćem može zamijeniti meso kod ljudi koji su vegani ili vegeterijanci.
“Samo bih naglasio da količina vitamina B12 u gljivama najčešće nije dovoljna da zadovolji dnevne potrebe, tako da je suplementacija vitaminom B12 kod vegana i vegetarijanaca definitivno preporučljiva”, zaključuje sagovornik Analitike.
Tekst je kreiran uz pomoć sredstava za pluralizam medija Ministarstva kulture i medija dodijeljenjih Portalu Analitika za teme po projektu za konkurs
