Možda je to najbolje sažeo Petar I u jednoj poslanici Katunjanima: „Vi činite ono što znate, no ne znate što činite. Vi nikoga ne slušate, ko za dobro vaše radi i govori, a neka dođe koji lažac među vama, svi ćete mu vjerovati što vi reče“. Vjerujući drugima, Crnogorci su zaboravili sebe i brinući tuđe brige, od svoje slavne prošlosti napravili su špajz, iz koga oni s manjkom istorije prisvajaju što im se dopada, da popune svoju kulturno-istorijsku nemaštinu.
Bez nacionalne svijesti nema ni nacionalnog identiteta. On se može graditi samo na istini, a ne na mitomanskim predstavama ili „na ono što se ljudi dogovore“. Na žalost, śedoci smo da se često istorija nastojala prilagoditi političkim tendencijama i ideologijama, što se kasnije uvijek vraćalo kao bumerang i izazivalo sukobe i probleme. Kako navodi jedan ugledni profesor: „Uspelo i tačno je poređenje da je narod bez istorijske svesti nalik čoveku koji se jednog jutra probudio i shvatio da ga je svladala potpuna amnezija i da se ničeg ne seća, da ne zna ni ko je, ni kako se zove, ni odakle potiče, ni da li ima rođake, ništa“.
Drugi problem odnosa prema istoriji je u tome što se razvoj tehnologije, bolje reći društvenih mreža, pokazao pogubnim za istoriju kao nauku, utemeljenu na činjenicama i faktima (sem ako nijeste iz grupacije kojoj su „činjenice vekovni neprijatelji“). Više se vjeruje vradžbinama, čaranju, kletvama i izmišljanju novih tradicija, nego dokumentima i nespornim dokazima. Na tu novokomponovanu religioznost, mijenjajući uvjerenja, naśeli su mnogi u Crnoj Gori koji, opijeni neznanjem, ljubav prema tuđoj zemlji iskazuju mržnjom prema sopstvenoj.
FUNKCIJA SA ZADRŠKOM
Na veoma specifičan način na to se može primijeniti objašnjenje prof. Miloša Miličića, koji je doktorirao matematiku, na funkcijama sa zadrškom: „Funkcija sa zadrškom je jedna vrsta automata, koji radi na sljedeći način: kad se na ulazu pojavi signal u određenom vremenskom trenutku, na izlazu se pojavljuje rezultat sa zadrškom koja iznosi 1, 2, 3, … vremenska intervala u odnosu na taj trenutak. Ako je zadrška jednaka nuli, tada kažemo da je funkcija bez zadrške. Nemoguće je oteti se utisku da neki Crnogorci liče na funkcije sa zadrškom. Kad im stigne poruka sa strane da treba nešto da urade, na primjer, da protjeraju kralja ili da smijene rukovodstvo, oni to urade bez zadrške. Ako se opamete ili iz bilo kojih razloga promijene svoje stavove, to urade sa debelom zadrškom... Uvjerenje Crnogoraca je često oročeno na određeno vrijeme.“
Kako je Crna Gora neslavno prolazila kada je dozvoljavala da drugi odlučuju kako će tumačiti svoje istorijske domete pokazaćemo na par primjera. Prvi je vezan za jedan od najsvjetlijih datuma crnogorske povjesnice, za ustanak crnogorskoga naroda, jedinstven u tadašnjoj Evropi ugroženoj fašističkom najezdom. Crnogorsko slobodarstvo je tim ustankom udarilo temelj kasnijem djelimičnom ispunjenju poetske, božanske i istorijske pravde povratkom samostalnosti. Djelimičnom, jer taj proces borbe za ukupni naš nacionalni i kulturni identitet još nije na pravi način zaokružen. Naprotiv, on je danas veoma ugrožen.
Trinaestojulski ustanak crnogorskog naroda bio je prvi takve vrste u početku Drugog svjetskog rata. Ustanak je dobio zamaha i imao odjeka širom Evrope, od Rusije do Engleske. Tako je, povodom 24-godišnjice Oktobarske revolucije, 7. novembra 1941. godine, CK K(omunističke) P(artije) J(ugoslavije), objavio proglas narodima Jugoslavije. Proglas je bio objavljen i u listu Borba, koji je tada izlazio u oslobođenom Užicu. Obraćajući se crnogorskom narodu, u proglasu se kaže: „Crnogorski narode! Ti si se prvi podigao na oružani ustanak, kada te pozvala Komunistička partija Jugoslavije. Ni kaznena ekspedicija fašističkih lešinara, ni popaljena sela, ni nevine žrtve koje su pale od ubilačke okupatorske ruke nisu mogli slomiti tvoj borbeni duh, tvoju čvrstu rešenost da se i dalje boriš protiv mrskog okupatora do svog konačnog oslobođenja. Istraj, crnogorski narode, u toj teškoj borbi zajedno sa drugim narodima Jugoslavije“.
CRNA GORA VODI RAT
Zanimljiva je i izjava ministra spoljnjih poslova fašističke Italije grofa Galeaca Ćana, koji je pratio ustanička zbivanja u Crnoj Gori, o čemu je pisao dr Radoje Pajović. Pod datumom 17. jul 1941. Ćano zapisuje: „Crnogorski ustanak se širi i dobija sve veće razmjere. Kad stvar ne bi imala duboko i gorko značenje, bila bi smiješna, jer zapravo danas se vodi rat između Italije i Crne Gore (podvukao R. P). Nadajmo se da će naši vojnici sami izaći na kraj s ustanicima i da nećemo biti prisiljeni, da tražimo njemačku pomoć“.
Za ovu temu važan je još jedan dokumenat. To je proglas narodima Jugoslavije, koji je CK KPJ objavio 25. jula 1941, u kome je naglašeno: „Kucnuo je čas da se digne čitav narod u borbu za svoju slobodu. Obraćajući se Srbima u proglasu se kaže: Na ustanak, srpski narode! Ugledaj se na crnogorski narod koji je ustao da zbaci okupatorski jaram italijanskih fašista.“
Kao što smo učili u školi, iz udžbenika i preko datuma proslava, ispalo je da Trinaestojulski ustanak nije bio prvi, već je prvijenstvo prebačeno na Srbiju. Kao datum je uzet 7. jul 1941, za koji mnogi istoričari u samoj Srbiji tvrde da je tada jedan švercer duvana upucao dva žandarma koji su došli da ga uhapse. Džaba istorijske činjenice i dokumenta, direktivom je nakon Drugog svjetskog rata proklamovano da je ustanak prvo podignut u Srbiji. Trebalo je umanjiti značaj ustanka crnogorskog naroda i nastaviti hegemoniju drugim sredstvima i u drugim okolnostima. Zato je dugo trebalo da se češće spomene francuski filozof Žan Pol Sartr, koji je o crnogorskom ustanku zapisao: „Trinaestojulski ustanak spada u najveće domete slobodarske tradicije 20. vijeka“.
FILM KAO ORUŽJE
Na kraju da se podśetimo i našeg prvog preplijetanja istorije i filmske umjetnosti. Crnogorska emigracija bila je predmet interesovanja i nakon Prvog svjetskog rata o čemu je sačuvan veliki broj filmova koji se nalaze u Italiji i Francuskoj. Taj period je za nas značajan po pojavi prvih filmskih stvaralaca iz Crne Gore. Prvi crnogorski sineast, koji je snimio prvi film sa temom iz crnogorskog života je advokat, književni stvaralac i političar Vladimir Đ. Popović. Popović je rođen u Nikšiću, Dragova Luka, 10. januara 1884. godine. Bio je sudija i gradonačelnik Cetinja, a kasnije šef Pres-biroa Crnogorske vlade u egzilu i ministar pravde. Kao izbjeglica u Italiji i protivnik bezuslovnog prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, film je vidio kao sredstvo za propagiranje ideje crnogorstva i učvršćenje veza sa Italijom.
Sam je napisao scenario i režirao film „Vaskrsenje ne biva bez smrti“ (Non v'è resurrezione senza morte). Na scenariju mu je pomagao italijanski pjesnik Gabriele D'Anuncio. Proizvela ga je kuća Sangro film u okviru italijanske kinematografije. Prvi put je prikazan u Rimu, 14. aprila 1922. godine uz priličan publicitet. Inače, film je „rodoljubivo-ljubavna povijest iz Prvog svjetskog rata, i odmah po ratu“. Enterijeri su snimljeni u Crnoj Gori, a film je povezan sa suđenjem generalu Radomiru Vešoviću za vrijeme rata. Glavne uloge su tumačili Elena Sangro, Karlo Gualandri, Kamilo de Rosi i Enriko Skatici. Srpski istoričar filma Dejan Kosanović, koji je rekonstruisao djelove ovoga filma, napisao je sljedeće: „Bio je to, koliko mi je poznato, jedan od prvih pokušaja u svetu da se u političkoj borbi angažuje i sedma umetnost“. Vladimir Đ. Popović umro je u Nici, Francuska, 23. januara 1928. godine.
Danas je potrebno veliko umijeće da se istina probije kroz naslage podaničke svijesti i istorija piše na osnovu naučnih proučavanja.
Bez odrednice Crnogorci
Ništa bolje Crna Gora i Crnogorci nijesu prošli ni u enciklopedijskim izdanjima, koja su trebalo da budu sublimacija naučne istine i pregled kulturnih dometa. Tako je iz prvog izdanja Enciklopedije Jugoslavije (pripremano nekolike godine, sa izlaženjem počelo 1955. godine) ispala odrednica Crnogorci, nakon telefonskog razgovora tadašnjeg glavnog čovjeka u JLZ Miroslava Krleže sa nekim u Beogradu (pretpostavlja se sa Rankovićem). Članovi redakcije iz Crne Gore tri godine su primali platu, a ništa nijesu radili, da bi godine 1956. bila ukinuta Crnogorska redakcija prvog izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Zato se, kao i u mnogo čemu, puno godina kasnije počelo razmišljati o osnivanju Leksikografskog zavoda Crne Gore, koji bi izdavao Enciklopediju. U stvari, taj posao prvo je bio povjeren CANU, koja ga iz poznatih razloga nije realizovala. Nijesu mogli da otkriju što je crnogorski identitet, koja je to vremenska linija državnosti itd. Zaludu im je na svečanom otvaranju srpski akademik Vasa Čubrilović kao „dječjem vrtiću“ to nacrtao (valjda da zamaže svoje ranije stavove i vječne pretenzije). Čubrilović je naveo da je SR Crna Gora stara istorijska zemlja, izrasla iz antičke Prevalitane, srednjovjekovne Duklje i Zete, novovjekovne Crne Gore i da se u okviru SFRJ izgrađuje kao posebna republika.
Drugi „enciklopedijski“ primjer je malo novijeg datuma. Dok je još bila u zajednici sa Srbijom, 2005. godine je, u ediciji lista Politika, startovalo sažeto izdanje Enciklopedije Britanika. Najavljivano je da će izlaziti petnaestodnevno i predviđeno je bilo 10 tomova, sa 16 000 odrednica, na ukupno 2400 strana. U prvoj knjizi, A-B, od oko 1600 pojmova, samo se mali dio odnosio na podatke iz Srbije i eks-YU (svega 4 odsto, ili ukupno 63 jedinice), uz mali broj redaka (npr. Beograd ima 19 redaka, a ostalo je bio prośek od 6-8 redova, jednostubačnih, rjeđe dvostubačnih). Neobičan je izbor odrednica vezanih za tu nazovi državnu zajednicu. Od svih pojmova iz Crne Gore jedino se spominju Balšići i to vjerovatno zato da bi se samo napisalo da su „srpska feudalna porodica“ iz Zete. Nema ni Bara kao najveće i jedine luke. Ili ima „nekakav“ hajduk Bajo Pivljanin. Tu su i književnici M. B. Bule, Basara i dr. Neki „nacionalni delatnici i prinčevi Udbinog pesništva“ nijesu se još kvalifikovali, iako je bilo za očekivati da im i na ovaj način pothrane sujetu i bolje ih napujdaju ka zavičaju. Znajući kako suśedi postupaju sa našim „odivama“ kada obave prljave poslove, onda ne čudi da se tu nalaze baset, bedlingtonski terijer, bubašvaba, bubuljica, buva, bulterijer, a ne nađe se, na primjer, B. pjesnik ćeranja.
