Premijer je začudo stigao Majbahom, koji mu je bio uzrok većine naslijeđenih problema predhodne vlasti. A onda se dofatio mikrofona.
Mi naivni, koji smo mislili da ne može grđe od “koj goj, piateta, non gratesa, proskula…”, prevarili smo se. Juče je cijela sjednica bila repriza serije Bela lađa.
Nekada smo gledali Šojićeve bisere i bili sigurni da je sve to preuveličano. Da na svijetu ne postoji takav manipulant loših ljudskih osobina, glup i nepismen, a da može uopšte biti u politici.
Bio nam je smiješan Srećko Šojić dok muti, laže, izmišlja… Kako griješi padeže, kako bezuspješno pokušava da izgovorii malo duže riječi ne znajući im pravo značenje.
Baš nam je bilo smiješno. Ali, ne lezi vraže. Što bi naš narod reka “što vidiš u svijetu, nadaj se u vijeku”.
Ne samo da imamo Šojića, nego je kod nas još i Premijer. I, naravno, naš Šojić je prevazišao original jer se dokopao vlasti.
Dodatno je na viđelo izašlo bahaćenje, arogancija, podizanje glasa i mahanje prstom. Sad razmišljamo, što nas snađe.
Možda je ovo novo neznanje, glupiranje i blamiranje, njegovo ponovno pomjeranje granica u neuspješnoj borbi sa gramatikom, pravopisom i opštim obrazovanjem. Ili smo samo njegov plijen koji na ovaj način pokušava umrtviti, da bi nam ovi tragični momenti postali normalni.
Da dok nas ovaj klovn uveseljava i zasmijava, ne primijetimo da je njegov brod bez jedara, pun rupa i da je bez kormilara. Da ne razmišljamo đe nas vodi crnogorski Šojić, naš “Kapetan od belu lađu”.
