Da ne okolišamo, izvjesno je da će Vlada Crne Gore pasti. Tome se raduje flora i fauna, raduje se vaseljena, onostrani i stvarni svijet.
Uzalud masovni obredi, molitve, otimanje, busanje u prsa, puna usta Kosova i megalomanske zakletve i kletve. Uzalud.
Ispostavilo se da što su popovi bliže nebu, to je nebo dalje njima. Ko se još raduje ovome padu? Raduju se simpatizeri vlasti. Zašto?
Zato što su razočarani i izigrani. Kiše najslabijeg intenziteta su uspjele da ogole i otope boje nove vlasti. I što nas je dočekalo? Grupa cirkusanata koja je umislila da je Crna Gora džepno izdanje svetosavlja.
Gospodo, vas je svetosavlje i razorilo, po dubini i širini. Po dubini Uru, po širini ostatak. Već možemo da razgovaramo o nuspojavama koje ste izazvali, a spomenućemo tek par njih:
Da li mlađe generacije pamte dublji jaz između dva naroda?
Da li je Crna Gora zapamtila dublje kulturološko posrnuće?
Uzalud masovni obredi, molitve, otimanje, busanje u prsa, puna usta Kosova i megalomanske zakletve i kletve
Zahvaljujući vašoj predanosti imamo zlatnu Kovid medalju. Nijesu ruže cvjetale ni ranije, ali vi ste korov. Vi to (kao koalicija) nijeste postali, već ste i bili - a sve o tome mogu posvjedočiti vaši međupartijski odnosi, a kako izvori navode - i međuljudski.
Dakle, ovđe se radilo o jednoj asinhronoj koaliciji, skrpljenoj od ubačenih i podmetnutih krpa, sašivenih drhtavom rukom Crkve Srbije i zvaničnog Beograda.
Gospodo, vi ste ujedno i opomena koja ovoj državi, nažalost, mora da se ponovi više puta. Crnoj Gori nije dovoljno da bude ponižena samo jednom, ona je otvoreno polje za nasrtaje neskrivenog fašizma i teokratske ideologije (u čemu nema značajnih razlika) i kao takva ona mora da izdrži i da napokon zatvori i stegne obruč.
Ovaj tekst ne treba tumačiti kao kritiku, pristrasnost ili subjektivnost, ovo je naprosto pregled i preśek opšteg stanja, koje je sinonim za suštinu vašeg djelovanja. Samourušavanjem vlasti (čak bez direktne pomoći neistomišljenika) izdignuće se vrijednosti koje je ova vlast poljuljala, što svojim neznanjem – što prosrpskom idejom.
Na tim izdignutim i obnovljenim vrijednostima Crna Gora će nastaviti proevropskim putem, i kako joj pripada – postaće dio evropske porodice, i kao takva težiće kolektivnom otrježnjenju, koje će je distancirati od zaostale i nezadojive svetosavske mantre.
Kad smo kod mantre, da ponovimo - Vlada će pasti. Prividna pasivnost crnogorskog naroda uspijeva da nadmudri vlast, koja je neosnovano uzvjerovala u svoje prividne moći, a cijenu svoje vjere već plaćaju sopstvenim krahom.
Međutim, sad kad svetosavski ciljevi padaju kao pokošeni, počela je tiha i/ili žustra borba za, njima nasušne, fotelje, kao i za ostale sitne privilegije na koje se čovjek lako navikne, a još lakše ih izgubi – čemu ćemo uskoro svjedočiti.
Raspolućena četa makijavelista nije uspjela da obuzda sebe, a kamoli da poljulja identitetska pitanja Crnogoraca i nezavisnost države Crne Gore, čiji je jedan najobičniji klesani trag na dukljanskom kršu, stariji od uzavrelog svetosavlja.
Da je vječna!
