Više od tri mjeseca su uspješno ili poluuspješno glumatali, lagali, podmetali i gotovo svakodnevno demantovali sami sebe, ali na red je došlo pitanje na koje oni kao fanatični i zakleti vjernici nemaju osim jedan odgovor. Došlo je na red pitanje koji razobličava suštinu njihovog ideološkog genetskog koda.
Pitanje, da li se u Srebrenici 1995. godine desio genocid je pitanje na koje njihova svetosavska vjera ne dozvoljava odgovor i svi pokušaji da se verbalnom ekvilibristikom izvuku iz ove za njih, posve mučne situacije su ostali bezuspješni.
Prvi na ovom ispitu je pao ministar pravde i tada je vlada, da joj vjera to dozvolljava sebe mogla spasiti njegovim razrješenjem, jasnim priznanjem genocida i izvinjenjem domaćoj i međunarodnoj javnsoti zbog ovakvog grubog i nedozvoljenog ispada.
Umjesto toga, svetosavska vlada je odlučila, kako joj vjera nalaže da se solidariše sa svojim ministrom. izražavajući uvijeno i nevješto samo POŠTOVANJE prema odluci Skupštine Crne Gore iz 2009. godine kojom je osuđen genocid, ali nije smogla snage da PRIZNA izvršeni genocid. Sa dodatnim nebulozamau svom saopštenju, još više je pala u očima sveukupne javnosti.
Ovakvim stavom pale su sve maske i vlada je sama zakovala i poslednji ekser časti i morala u sopstvenikovčeg besčašća koji sa njom nijesu spremni dijeliti ni ova zemlja, ni onaj narod koji je voli i poštuje. Ovo je tačka razlaza jer je granica razlika "naših" svjetonazora i civilizacija postala, jednostavno nepremostiva.
Ostajanje vicepremijera i ministra policije u toj vladi, sumornu sliku naše stvarnosti čini još tužnijom.
Građanska, antifašistička, multinacionalna i multivjerska Crna Gora, ovakvo ponašanje vlade ne smije ni zaboraviti, ni oprostiti.
Ovakva vlada mora da ode, jer Crna Gora mora da sačuva svoju čast.
