Bečiću, ne svrstavaj me ...
’’ ... Nadam se da ćeš biti posljednji vladika koji je morao braniti crkvu od dijela svog naroda. A, branio si je i odbranio tako da si svakom unaprijed oprostio... ’’
Bećiću, ne svrstavaj me! Ja nijesam dio Amfilohijevog naroda! Još manje njegovog stada! On meni nije ništa oprostio a ja bih njemu imao štošta. Da nije, kojim slučajem, g-dine Bečiću i Vas zahvatio virus kolektivne amnezije pa ste zaboravili kakvim je sve imenima Vaš vladika nazivao pripadnike crnogorske nacije?! Toga radi, Vi ga možete nazivati i ”Morački jasnovidac” i tepati mu Đedo, ja ću ga pamtiti isključivo kao kletvozborca sa Cetinja.
Ako se borba protiv zloupotrebe crkve u političke svrhe zarad interesa samo jednog dijela građana Crne Gore, smatra napadom na tu i takvu crkvu, priznajem – napadač sam bio i ostaću!
Bečiću, Vaš vrijednosni sud: ’’... Tako braniti, a ništa ne uzeti, toliko uraditi, a sve podariti, toliko sagraditi, a sve pokloniti, mogu samo veliki i besmrtni ...’’ naprosto nije tačan! Rimsko pravo je davno rasčistilo da se ne može pokloniti nešto što nije tvoje! Dakle, kao ’napadač’ suprotstavljam se takvom tumačenju. Naročito, jer ste ga izrekli kao prvi čovjek najvišeg zakonodavnog organa u državi čiji sam građanin!
Na kraju, riječi koje ste mu uputili: ’’Čuvaj nam i blagosiljaj nam Crnu Goru, našu majku i našu otadžbinu. Čuvaj je baš onako kako si se znao suprostaviti kad su je pokušavali omalovažiti’’, tumačim, takođe, kao zloupotrebu položaja koji zauzimate da bi omalovažili svakog slobodoljubivog građanina Crne Gore.
p.s. Uzgred, Vaše: ’’Živjelo pomirenje. Živjela Crna Gora.” je obična politička floskula iliti parola. A parole nijesu ništa drugo do li ’’udoban jastuk za mentalnu ljenost’’ (Miguel de Unamuno).
Autor je profesor Univerziteta Crne Gore.
