19.08.
17:52 h
Sjedim u dnevnom boravku, ispred mene-pravo, lijevo, desno-more.
I rt Ratislava.
Površina mu maglovita, blijedo-plavih nijansi slabo osunčana.
Polumaestral jedva gura površinu ka Istoku.
Sreo sam danas u “Mashtri”, kod Ljapa i njegove divne supruge-rodom Nimanbegu (Genci se još nije glasnuo oko spominjanja naših majki), ministra Kovača.
Držim ga za ulcinjsko momče. I raduje me kada je tu. U ujčevinu. I želim da se osjeća Ulcinjaninom.
Sa ostalim sugrađanima (ovima iz Vlade) ne stojim dobro.
Bogu hvala.
Prijatelje čovjek bira po moralu, a ne po talentu.
Zato je ministru finansija sugrađanin Harasani, a nije Piperani.
Da sam birao po jednom talentu, odvajao se ne bih od Abazovića i Damjanovića.
7000 godina vladaju, a pali su ravno prije 1200 godina.
I svima prija.
Niko da zucne.
Svi ćute.
Ulcinjski egzibicionista sa ulcinjskim stručnjakom za finansije, plus Bošnjaci, plus Srbi, sjede i čekaju nove izbore.
Jer, i posle tih izbora, mogu opet-novi.
Brat bratu - još 8000 godina su tu.
A Vučić kaže - nema Srba u Vladi.
Ima - ovako ih nelegitimne, ni Dodik trpio ne bi.
A kako neće.
Crnogorci, kao i 2019. i 2020. čekaju po zasjedama, naoružani saopštenjima - da iz šume, svaki čas, izađu - Vagnerovci, Đurišlije i Gorska garda Nikole Kalabića.
I pobijede NATO.
Kakva im inventivnost - takva i šansa.
Za neku šansu.
