Komentar

Komentar

Politički zabavnik

I ako nikada nisam bio neki političar, život mi je prošao u znaku „politike“. U ranoj mladosti odrastao sam uz „Politikin zabavnik“, a zrelo i početak prezrelog doba prošao mi je uz morbidni „Politički zabavnik“ od početka devedesetih pa evo do danas.

Politički zabavnik Foto: Pobjeda
Milorad PUSTAHIJA
Milorad PUSTAHIJAAutor
PobjedaIzvor

S tim, da je „Politikin zabavnik“ bio zabavno i poučno štivo za omladinu iz vremena civilizovanosti ovih prostora, a „Politički zabavnik“ je moj pošprdni i ironijski kvalifikativ za sve što nam se događalo u tom periodu. Nije bilo nimalo zabavno, već tragično.

Tada je sve počelo uvođenjem demokratije i višestranačja radi uklanjanja zlog komunističkog režima, a danas počinje klerofašističkim resetovanjem tada osvojene demokratije - radi uklanjanja zlog korupcionaškog režima?!

Nismo valjda toliko glupi i dekadentni da to plebiscitarno prihvatamo i odobravamo, ali smo opet postali nevoljni pasivni posmatrači svega toga. Možda smo se tada trebali pobuniti pa i pružiti oružani otpor ali nije bilo šansi, bilo bi samo više žrtava. Jer, bujica atavističkih nacionalističkih, klerikalističkih i fašisoidnih, necivilizovanih društvenih fekalija bila je suviše jaka i bučna da bi se mogao čuti krik utopljenika koji su pokušavali da je preplivaju ili nadjačaju njezin huk. Izgleda da je neizlječivo i da smo stvarno socijalno, društveno i politički degenerični kad nakon dvadesetak godina pseudoemancipacije ponovo moramo gaziti istu prljavu rijeku.

Ne mogu više ni kolumnu s anđelima napisati, jer sve trivijalno i amoralno učinjeno jutros, nije dovoljno budalasto i rogobatno, da već popodne ne bi moglo biti prevaziđeno. Pa kreći s pisanjem iznova i tako već tri četiri dana. Ne daju mi se ni obradovati.

Evo, Danka Kovinić i rukometaši-Belvederci upravo ispisuju slavne stranice istorije crnogorskoga sporta. I taman pođem da se ogrnem zastavom sa orlušinom i popijem i zapjevam, a neko od političkih krkanoida izbaci nove gluposti i bljuvotine. I sad birajte junački sinovi i kćeri, ili manjinska vlada ili prijevremeni izbori. Manjiska vlada sa Urom na čelu ili izbori za godinu dana kada skroz propadnemo.

Pri tom, vlada bez učešća DPS-a - ali uz njihovu podršku. Ni 30. augusta 2020. godine nisam znao što činjet sa svojim glasom na izborima. Znajući čestitost i pamet koalicija „Crno na bijelo“, „Mir je naša nacija“ i „Za budućnost Crne Gore - DF“, kao i poštenje, mudrost i odlučnost DPS-a, odlučio sam da začepim nos i glasam za DPS. Danas, nakon oslobođenja i osvježenja, ako bih glasao morao bih zatvoriti i oči i uši i nos, isključiti um i razum i pamćenje - toliko je kvalitetna ponuda.

Znači: ostaje nam manjinska vlada. Vjerovatno će je predvoditi mali Berija koji se otimao za zasluge oko terora policije na Cetinju i čija je stranka do sada izglasala sve što je Picoustome palo na um, a proveli domaći poslužnici. Sekundiraće mu Joković and SNP Company koji se proevropisaše kad im razjuriše kadrove po širini i dubini. Manjinske stranke će davati vedar ton i dekor. Uvlakači, premudri odlučni lideri i časni kontroverzni biznismeni iz DPS-a će sjediti u publici i aplaudirati i dizati ruke da se Berija i Joković ne naljute i vrate na fabrička podešavanja.

I pri tom - svi lažu da bi razveselili publikum. Spajić laže da je on Eskobarov ljubimac i da je Eskobar oduševljeni fan Rukoljuba i osvježavajuće mu vlade. Ljaljo laže da je Vasileus Vartolomej iz Fanara manit za Porfirijem i Džoanikijem i to zato što ga je posjetio lično Ljaljo, magnifisent ot Montenegro. DPS po običaju ne laže nego izmaštava činjenice...

Ovakvi vodvilji su obično kratki i sa nepredvidivim završetkom. Jer folira i Eskobar i evropski foliranti i rusko-srpska braća.

Uvijek sam za strpljenje i trud ukoliko postoji ozbiljna nada da se stvari mogu uspješno i s anđelima završiti. Ali sva ova provincijalna i prevarantska papazijanija ne vodi ničemu osim odgađanju neizbježnog sukoba, čija su rješenja albansko-srpsko-hrvatsko-ruska hegemonija ili krvavo plaćena sloboda.

Pseudoeuropske integracije su toliko providna laž da u njih niko više i ne vjeruje. Vjera da se sa klerofašistima može ispregovarati i uspostaviti demokraija je iluzija, jer već postoje paramilitarne organizacije raznih „zatočnika“ „stubova iz Tvrdoša“ i naoružanih branilaca Cetinjskog manastira i sličnih.

Jeste li vidjeli onu automatsku pušku na Božić? Šta mislite koliko ih ima? Vidite li kult i grafite „heroja“ genocida generala Mladića? Svi mi koji mudrujemo o demokratiji i dozvoljavamo postojanje takvih u stvari smo ubice budućih nevinih žrtava i to sa predumišljajem, jer smo se dugo pravili da ne vidimo strojeve i lidere budućih ubica. Fašizam najbolje raste uz muk budućih žrtava.

Portal Analitika