Priča mi moj drug i sapatnik iz pionirske faze razvoja Televizije Titograd Božo Jaredić da je boravio u Vrnjačkoj Banji. Uslovi su, kaže, pristojni, boravak prijatan. Duge šetnje kroz tamošnji park prekraćivao je zajedno sa jednim od banjskih ljekara koji je ukupnim držanjem imponovao. Malo, malo, pa se dvojica šetača dohvate nacionalnih tema. Kaže doktor Božu: „Je li da smo mi jedan narod?“ Božo mu hitro odgovara pitanjem: „Jesi li ti Crnogorac?“, čovjek iznenađen i zatečen, spontano izgovori: „Nisam“. ,,Eto vidiš“, kaže Božo.
E sad, što se popisa tiče nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da popisna groznica trese Crnu Goru godinama unazad. U svjetlosti mogućih popisnih rezultata, vezanih za nacionalno izjašnjavanje u Crnoj Gori, odvija se cjelokupni politički život, svakako i prije svega pod snažnim pritiskom „bratskog“ śevernog suśeda. Ipak se Srbija u svojoj imperijalnoj halapljivosti može donekle i preračunati, goneći, primjera radi, još relativno bezazlenog Spajića pravo u naručje DPS-a i njegovih satelita. Za sada je Spajić samo izdajnik srpskih interesa kome nipošto ne treba dozvoliti da formira vladu bez koalicije ZBCG, za čije antivladino razvaljivanje postoje druge srpske partije spremne da budu lutke na koncu koje povlači svemogući imperator Vučić. Prvi je pokazao visoki stepen poltronerije Vučiću Goran Danilović iz tobože Ujedinjene Crne Gore, pa zatim Joković, pa evo i Bečić sa svim svojim demokratskim prtljagom u kome, osim vučje želje za vlašću, nema ničega.
Predśednika Milatovića, koji je vjernošću koaliciji ZBCG, kao i ustoličavanjem ličnog savjetnika Vukšića, uspio da prospe svu svoju prozapadnu retoriku, ne treba mnogo ubjeđivati. Doći će sa najnovijeg zaśedanja Generalne skupštine UN iscijeđen i zgužvan kao krpa, iako se ne smijemo zakleti da je iz Eskobarovih upozorenja i savjeta išta shvatio.
Milatovićevo uvjerenje da koalicija ZBCG u vladi neće biti smetnja proevropskoj i uopšte prozapadnoj političkoj orjentaciji Crne Gore ravna je osnovnoškolskom svjetonazoru. To što mu Vučić šalje beskrupuloznog Dritana da mu se kompromitujuće mota oko nogu u toku zaśedanja Generalne skupštine sitno je prema lekcijama koje gospodina Jakova u Njujorku čekaju.
Razmotrimo ipak što, u namjeri da formira vladu, još očekuje Milojka Spajića. To što je gospodin Milojko Srbin nije mu ni najmanja utjeha ni privilegija, jer će ta vlada, bar u početku svoga djelovanja, a bez koalicije ZBCG, biti tretirana kao krvnički antisrpska. Po naredbama iz Beograda Spajiću će biti iz vlade izvlačen jedan po jedan ugaoni kamen u obliku političkih partija koje inače mimo poltronerije Srbiji i sirove želje za vlašću nemaju nikakvog drugog sadržaja ni rezona.
Novi izbori? Može li ovako, posebno od Dritana i njegovih istomišljenika devastirano crnogorsko društvo još izdržati? Zamislimo surovu stvarnost da živimo još koji mjesec pod Dritanom? Što još može gospodar Vučić zahtijevati u Crnoj Gori od svoga vjernog potrčka Dritana osim da ukine nezavisnu Crnu Goru? Da mu ne bude mnogo tim prije što ga je najveći dio međunarodne zajednice pročitao kao vrhunskog foliranta.
Jedno je sigurno: ni izrazito srpske, ni malosrpske ili srednje srpske partije u Crnoj Gori ne umiju vladati. Patetična zaklinjanja da nipošto neće sa DPS-om samo su znak njihove nemoći. Da li nam se približava socijalna katastrofa u kojoj će na ovakvu vlast narod dići „prokletu gomilu“, ubrzo ćemo viđeti? Uzgred budi rečeno, Srbija je u vezi sa visoko inflatornom cijenom svojih poljoprivrednih proizvoda toliko i tako ugrozila sopstvene građane da se Crna Gora, ni u slučaju nasušne potrebe, otuda nema čemu nadati.
