Prosto: priznanje da je BIRN počinio teško ogrešenje o profesiju sramnim targetiranjem devet građanskih aktivista u Crnoj Gori, bilo bi neprijatno - za ljude koji odlučuju o grantovima. Istovremeno i dokaz kako, vodeći se ličnim ili grupnim interesima, pojedinci iz stranih ambasada i međunarodnih organizacija, a sve pozivajući se na svetu dužnost „demokratizacije društava Zapadnog Balkana“, zaista troše pare evropskih građana.
Jasno je, dakle: donatori ne brane BIRN, nego svoje pogrešne odluke. Nije samo da se slični sličnima raduju, kao što kaže poslovica, već i – slični slične štite.
Ipak, ni u primisli mi nije bilo da će Delegacija Evropske unije u Podgorici na čelu sa Kristinom Oanom Popom, svi ti silni Evropejci koji nas uče evropskim vrijednostima, pokazati tu količinu nabusitosti, mimikrije i lažnog morala.
Odgovarajući na pitanja Pobjede, povodom organizacije Konferencije o medijskoj pismenosti – na kojoj su kao glavne zvijezde pozvali baš ljude iz BIRN-a – iz Delegacije EU su ladno konstatovali da „oni pridaju najviši značaj ulozi organizacija civilnog društva kao ključnom elementu kontrole i ravnoteže u svakom demokratskom društvu“.
6Stvarno, pozvati na Konferenciju u Podgorici BIRN, koji se nije ni udostojio najprostijeg izvinjenja crnogorskim građanskim aktivistkinjama i aktivistima, da drži lekcije o profesionalnim standardima? To nije briga o „ravnoteži u demokratskom društvu“ već licemjerje bez presedana.
Da sve bude otužnije, Delegacija EU u odgovoru ističe da „prati slučaj od početka“, ali onda naprasno tvrde kako su oni „razumjeli da je BIRN kasnije revidirao nalaze tog projekta“, iako ne mogu da pruže ni jedan dokaz da je BIRN javno priznao grešku?!
Pa još dodaju kako su oni, eto, pozvali i glavnog urednika i jednu novinarku Pobjede da dođu na Konferenciju. Ali, niđe ne pominju da niko iz Pobjede nije pozvan kao učesnik, već kao posmatrač.
Odgovori Delegacije EU, koje je Pobjeda objavila u neđelju 3. decembra, nijesu uvijeni samo u bezlične oblande diplomatskog govora, niti su tek neki odraz birokratske misli. Ne, mnogo je gore od toga.
Delegacija EU se, upravo kroz ovakav javni nastup, ogriješila o osnovne postavke vrijednosnog sistema koje bi evropski izaslanici trebalo da promovišu u Crnoj Gori i na kojima bi moderna Evropa trebalo da počiva – solidarnost, ravnopravnost i briga za demokratske vrijednosti. Ovđe, u Crnoj Gori, to zovemo čojstvo i junaštvo.
Ništa od toga se nije moglo pronaći, pa sve da ste uporni istraživač BIRN-a, pa i da zavirite u transkripte privatnih telefona kao istraživačica BIRN-a, u odgovorima koje je, sasvim sigurno, zbog važnosti slučaja prethodno pogledala i odobrila ambasadorka Popa!
Naprotiv. Sramotno je da Delegacija EU, koja, kako kažu, „prati situaciju“ sa targetiranim crnogorskim građanskim aktivistima, nikada nije udostojila da pozove te javno žigosane ljude na razgovor. Običan, ljudski, da čuju i njihovu stranu priče.
Možda bi im tada bilo jasnije kakvu su golgotu proživljavali i još proživljavaju; moguće da bi saznali kako se istaknutim građanskim aktivistima, među njima i dvijema novinarkama Pobjede, život promijenio kada su, duže od godine, označeni kao ekstremisti, fundamentalisti.
Da li se gospođa Popa, ili neko od drugih evropskih činovnika iz podgoričke filijale EU, zapitao: da li su ti ljudi, kojima je na rukav stavljena žuta traka, imali problema na poslu, na ulici; jesu li mogli lako da izađu iz države, da dobiju vize za, recimo, SAD ili Veliku Britaniju, kada ih je međunarodna istraživačka mreža već označila kao potencijalne teroriste...
Ništa od toga, samo ćutanje. Kao znak odobravanja nalaza BIRN-a, valjda?
Ne znam i ne zanima me. Odgovori koje smo dobili sve su razjasnili: Delegacija EU u Podgorici, i njena čelnica, gospođa Kristina Oana Popa, poslali su poražavajuću poruku.
