Dogodi se tako da građane predstavlja neko ko će dramatično obznaniti kako ih Vlada nekom konkretnom idejom vodi ka katastrofi, do konačnog sloma društva. Posljednji je to, ocijeniće, korak ka svršenom činu po sve. Obrazložiće I zbog čega je to tako. A potom, predstavnik će izustiti kako će, uprkos svemu, podržati tu ideju.
Ukoliko se naposljetku obistine njegova predviđanja, unaprijed upozorava da on za katastrofu neće snositi nikakvu odgovornost. Krivi će, poručiće između redova, biti – građani. Svi osim njega, koji je samo – digao ruku kako bi se to dogodilo.
***
Izabrani predstavnik je tu da se bori za građane. Zato će rušiti Vladu jedino kad ugrozi kakvog drugorazrednog kadra iz njegove političke partije. A ni tada je neće srušiti.
Predstavnik je tu da zastupa narod. Recimo kao onda kada godinama zapaljivim izjavama diže bune o kakvom otetom Kosovu i obezboženoj vlasti što ga priznade. Povući će on to priznanje čim svrgne odnarođeni režim. I kada ga - ni kriv ni dužan - svrgne, boriće se on i dalje za to, ali duboko u sebi. U duši.
Predstavnik će se uvijek boriti za ključne probleme što tište građane koji su ga izabrali. Neće on dozvoliti da se niko igra sa popisom, tradicionalnim vrijednostima, ćirilicom i latinicom, pa ni Njegošem, kojeg, kako iznova uvjerava, nikad nije istinski razumio. A kada se pred njim pojavi stručnjak koji će građane tješiti time da, spram gladi i oskudijevanja, uvijek mogu kupiti odjeću ili obuću, predstavnik će zaćutati.
Predstavnik je, tako dosljedan ideji, tu i da zaprijeti oružjem, ratom ako zatreba. Dogodi li se, taj će predstavnik sa pristojne udaljenosti bodriti, dizaće revoluciju iz hladovine.
Predstavnik je onaj koji možda i ne bi, ali mora. Zbog građana. Trpi i ćutke podnosi žrtvu. Ojađeni krstonoša modernog doba bez saputnika na strahovitom putu stradalništva.
***
Život nam polako odmiče sa njim. Predstavnikom. Onim što se bori za nas. I kako se god okrene, a što će i sam predstavnik provući između redova, jedino smo za to krivi mi.
