Sa političkim promjenama koje su se dogodile u Crnoj Gori sve više se osjeća težnja pojedinih djelova nove vlasti, odnosno njenih konstituenata, za određenim ideološko-političkim revizionizmom. Po modelu da sve što je prethodilo i što je naslijeđeno nije bilo dobro i da treba raščistiti sa tom zaostavštinom prošlosti. Nove poglede, na minule istorijske procese, treba da uspostave pobjednici po modelu ideološke paradigme koju izvorno baštine. Ta paradigma za dio nove političke većine neosporno seže prema četničkoj ideologiji.
Treba izvršiti određena ,,podešavanja“ činjenica, odnosno reviziju i relativizaciju koja bi kvislinge, saradnike okupatora, stavila u istu ravan sa antifašistima i oslobodiocima. To bi predstavljalo ne samo politički nego i civilizacijski promašaj i sunovrat vrijednosti na kojima počiva svako savremeno društvo.
Brojni su dokazi koji govore o karakteru djelovanja četničkog pokreta, o njegovoj neposrednoj vojnoj i političkoj saradnji sa okupatorom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ovom prilikom podsjetićemo na nekoliko dokaza iz zaplijenjene arhive četničkog pokreta. Ove dokaze čine pisma, depeše i izvještaji četničkih komandanata dostavljenih Draži Mihailoviću. Dokumenta su javno prezentovana tokom saslušavanja i dokaznog postupka protiv Mihailovića, koji je vođen od 10. juna do 11. jula 1946. godine u Beogradu. Stenografske bilješke i dokumenta sa suđenja objavilo je Udruženje novinara Federativne narodne republike Jugoslavije neposredno nakon završenog procesa.
Interesantno je da Mihailović, tokom suđenja, nije mogao da navede nijednog svog komandanta u Crnoj Gori, Hercegovini, Lici, Dalmaciji, Sandžaku, Srbiji da nije imao neku vrstu saradnje sa okupatorom. Istrajavao je na stanovištu da se nije borio protiv Narodnooslobodilačkog pokreta, već protiv komunizma koji je smatrao svjetskim zlom. Tvrdio je da je njegov cilj bio da spasi srpski narod od opasnosti komunizma. Da cilj njegove borbe jeste oslobođenje od okupatora, ali da za to nije imao uslova u pogledu brojčane snage njegove organizacije.
Međutim, suština djelovanja četničkog pokreta bila je sasvim drugačija. Kroz vojnu i političku saradnju sa okupatorom obračunati se sa ,,crvenima“. Istovremeno ostvariti svoj program, etnički čiste homogene Srbije, koji je sastavio ideolog pokreta Stevan Moljević.
DOKUMENT BROJ 1
Obaveze četničkog pukovnika Baja Stanišića, prema italijanskim okupatorima, po pitanju zajedničke saradnje protiv Narodnooslobodilačkog pokreta.
U dokumentu se navodi da će crnogorski nacionalisti iz Podgorice i doline Zete voditi beskompromisnu borbu protiv komunizma, najvećeg međunarodnog neprijatelja; da će vođe crnogorskih nacionalista biti u stalnom kontaktu sa glavnom komandom italijanskih trupa u Crnoj Gori za sve sporazume pri izvođenju zajedničke akcije u borbi protiv komunizma; da se iz pokreta isključi svaka politika i jedino ostane borba protiv komunizma; italijanske trupe održavaće red i poredak u varošima dok će po selima ovaj zadatak vršiti crnogorski nacionalisti, sporazumno će podijeliti zadatke na sigurnosti komunikacionih arterija; crnogorski nacionalisti, bez obzira na konačan ishod rata, neće nikad upotrijebiti oružje protiv italijanskih trupa, uz uzajamno poštovanje, povjerenje i lojalnost, striktno ćemo se pridržavati primljenih obaveza. Podgorica, 6. ožujak 1942.
Pukovnik Bajo J. Stanišić, s.r.
Istovjetan dokument postoji i na italijanskom jeziku.
Suočen sa ovim dokazima na sudu, Draža Mihailović je tvrdio da su njegovi komandanti u Crnoj Gori vodili neku svoju unutrašnju politiku koju on nije mogao da spriječi. Da je Bajo Stanišić bio neodgovoran po pitanju izvršavanja zadataka, pa je opominjan zbog ,,kerenštine“. Na pitanje tužioca da pojasni šta znači taj termin Mihailović je odgovorio: ,,Slab rad, popuštanje komunistima i zelenašima naročito na prostoru Stare Crne Gore“.
DOKUMENT BROJ 2 I 3
Dokumenti dva i tri su izvještaji četničkog komandanta Pavla Đurišića o njegovoj akciji protiv muslimanskog stanovništva. U prvom dokumentu Štab Limskih-Sandžačkih četničkih odreda, Str. Pov. br.23;10-I-1943 - Načelniku štaba vrhovne komande.
,,Akcija na desnoj obali Lima u Srezu bjelopoljskom završena je. Ista je izvedena po tačno utvrđenom planu. Rezultat ove borbe je: Potpuno su uništena sledeća muslimanska sela sekcije: Pljevlja, Sjenice, Peć i Kolašin. (U nastavku se navode 33 sela); Žrtve muslimana boraca oko 400, žena i djece oko 1000. Naše žrtve 14 mrtvih i 26 ranjenih od kojih 3 žene. Dalje se navodi da je od ovoliko žrtava na strani četnika došlo zbog herojskog juriša na muslimane koji su bili zatvoreni u svojim kućama.“ Izvještaj je potpisao komandant major Pavle Đurišić.
U drugom dokumentu koji je nastao mjesec dana kasnije 13. februara 1943. Đurišić opširnije izvještava o operacijama izvršenim prema muslimanima u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom srezu. U izvještaju se između ostalog navodi: ,,Sva muslimanska sela u ova tri pomenuta sreza su potpuno spaljena... Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sena. Naređeno je i predviđeno prikupljanje ljudske i stočne hrane. Za vrijeme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesretnim slučajem i 32 ranjena; Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8000 ostalih žrtava žena, staraca i djece“.
Na osnovu ova dva izvještaja jasno se da zaključiti šta je bio cilj ovih akcija, potpuno etničko čišćenje jednog naroda. Da je nemilosrdno u svojim kućama ubijano civilno stanovništvo, bez obzira na pol i godine starosti.
Suočen sa ovim dokazima na sudu, Mihailović nije negirao njihovu autentičnost, ali je tvrdio da nije znao stvarne namjere Pavla Đurišića, da je on od njega obaviješten da se samo preduzimaju aktivnosti na uništenju muslimanske milicije, koja je bila kvislinška organizacija. Tvrdio je da je postojala izražena viševjekovna netrpeljivost između pravoslavnog i muslimanskog stanovništva, da on nijednim aktom nije odobrio takvo postupanje.
DOKUMENT BROJ 4
Dokument broj 4 predstavlja obraćanje Baja Stanišića četničkom komandantu Špiru Stojanoviću, u kojem traži da mu se dostavi spisak lica koja su učestvovala u hvatanju i ubistvu komuniste Jagoša Kontića, kako bi im se podijelila nagrada od strane italijanske divizije ,,Ferara“.
Depeša glasi:
,,Štab zetskog letećeg odreda, br. 321, 13. maja 1943. godine, Dan. Grad - Komandantu 4 četničkog bataljona, kapetanu g. Špiru Stojanoviću - Danilov Grad - Za ubijenog odmetnika – komunistu Jagoša Kontića, primljena je na kasi divizije ,,Ferara“ ucjena u iznosu od 30.000 (trideset hiljada lira). Kako je ubistvo imenovanog na dan 14. januar 1943. godine izvršilo ljudstvo 4 četničkog bataljona sa pridodatim žandarmima i nekim seljacima to mi hitno dostavite spisak lica koja su učestvovala u njegovome hvatanju i ubistvu, uzimajući u obzir i žandarme i milicionere učesnike, kako bi im se primljena nagrada podijelila.“
Komandant pukovnik, Bajo Stanišić
Ovdje se jasno vidi kako je četnički pokret sihronizovano sa okupatorom djelovao na uništenju zajedničkog neprijatelja i za to bogato nagrađivan. Za revnosnu službu u korist okupatora četnički pokret imao je pomoć u naoružanju, hrani, korišćenju transporta i sanitetskog materijala i druge vidove ,,asistencije“ od strane okupatora. Četnički komandanti dobijali su visoka odlikovanja od okupatora za svoj rad.
DOKUMENT BROJ 5
Iz knjige primljenih depeša Draže Mihailovića: Br. 9861 od Dra - Dra. Br. 60 od 22 - X (Dra - Dra je kodno ime za četničkog komandanta Sava Vukadinovića) koji izvještava da je za ubistvo Blaža Đukanovića i Baja Stanišića tražio da se interveniše kod Njemaca da se strijelja 300 komunista koji se nalaze u njihovom zatvoru u Podgorici.
DOKUMENT BROJ 6
Faksimil naslovne strane kvislinškog lista ,,Lovćen“ od 11. oktobra 1944. Na uvodnom mjestu objavio vijest o odlikovanju Pavla Đurišića gvozdenim krstom od strane Hitlera.
Crna Gora je uspjela da najviše od svih republika bivše države sačuva antifašističku vertikalu. Međutim, svako vrijeme nosi nove izazove i zahtijeva odgovore na stare dileme i podjele. Većinska Crna Gora, uprkos trenutnim političkim okolnosima, neće dozvoliti relativizaciju i manipulaciju prošlošću zarad rehabilitacije davno poražene četničke ideologije. Koja je sve suprotno savremenim evropskim vrijednostima. Takva ideologija nažalost provijava u djelovima nove vlasti koja bi željela izjednačavanje četničkog pokreta sa Narodnooslobodilačkim. Kako bi se odužili svojim ideološkim očevima koji su im omiljeni istorijski likovi i njihovi lični idoli.
