Nije dugo trebalo advokatu Dejanu Vukšiću da se preobrazi u tužitelja. Hm, malo je reći tužilac: od kada je postao prvi čovjek tajne službe, nekadašnji branitelj postao je progonitelj.
I, umjesto da bude čuvar državnih tajni, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost targetira baš one koji pokušavaju da razotkriju ko zaista tajno radi protiv Crne Gore. Države koju bi, makar po funkciji, šef ANB-a trebalo da štiti.
Zamislite, šef ANB-a piše krivičnu prijavu protiv N.N. lica i traži da viša državna tužiteljka Tatjana Begović urgentno ispita – našeg novinara Nenada Zečevića jer je, sumnja Vukšić, urednik politike Pobjede otkrio tajni podatak koji će, uh, ,,urušiti bezbjednosni sektor“?! A tužiteljka Begović, valjda po službenoj dužnosti, novinaru Pobjede podastire kao ,,mogući dokaz“ odavanja tajnih podataka – saopštenje Osnovnog tužilaštva na Cetinju kojim se, pazite sad, nalaže policiji da hitno ,,utvrdi ima li u Cetinjskom manastiru naoružanih ljudi“ u vrijeme ustoličenja mitropolita Crkve Srbije Joanikija Mićovića?! Kakva pravna smijurija, saopštenje koje je objavljeno desetak dana ranije u Pobjedi postalo je – tajni podatak koji odaje Pobjeda!
Ne, nije ovo neukost, Vukšić dobro zna da saopštenje bilo koje državne institucije, kamoli objava tužilaštva usred krize na Cetinju, ne može biti tajni podatak. Niti je Vukšić očekivao da će Zečević ,,propjevati“, jer nema što da „propjeva“.
Namjera direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost podmukla je i društveno opasna, jer je njen ključni cilj da se zastraše i ućutkaju mediji koji nijesu naklonjeni kleronacionalističkoj Vladi i političkoj zamisli većine na vlasti da Crna Gora postane ljuštura od države u sklopu svetosavskog ,,srpskog sveta“ u kojem postoji samo jedna crkva – Crkva Srbije, u kojem postoji samo jedna prava – ,,velika Srbija“.
Vukšić, koji je došao kao eksponent političke grupacije ,,Za budućnost Crne Gore“ najradije bi Crnu Goru bez budućnosti. I igra ulogu koja mu je povjerena: da razbije crnogorski bezbjednosni sektor i da tajnu službu instrumentalizuje protiv onih društvenih snaga kojima je evropska i moderna Crna Gora primarni cilj. Suštinski, to je uloga pretorijanske garde svetosavlja.
Da je drugačije, da je Vukšić istinski čuvar države i bezbjednosnog sektora, valjda prvi čovjek ANB-a ne bi od javnosti krio podatak koliko je bezbjednosno interesantnih osoba bilo sakriveno u Cetinjskom manastiru 3, 4. i 5. septembra. Znalo bi se jesu li bili naoružani vjerom ili nekim ubojitim ovozemaljskim oružjem.
A da ih je bilo – ne treba baš biti Šerlok Holms. Valja pogledati samo fotografije sa ustoličenja i skenirati onaj ,,hor momaka“ postrojenih u porti Manastira, tik pored crnogorskih i srpskih specijalaca koji su pratili Porfirija i Joanikija. Ili bi mogli analizirati video-zapise sa vrha manastirskog zdanja, ono otvoreno navijanje nakon bačenog suzavca na građane i markirati sve nabrijane momke koji kreću iz Manastira u pravcu Dvorskog trga. E, kad bi naša služba (hm, naša služba) bila malčice ažurnija, mogla bi preko snimaka sa bezbjednosnih kamera oko Manastira identifikovati, ne samo pripadnike ekstremističke proruske grupe ,,Noćni vukovi“ koji se nijesu krili, već i sve one ,,zavjetnike“ koji su bili u sjenci odaja...
A da su makar čitali, ne samo mrznu Pobjedu, nego i bratske srpske medije, lako bi prepoznali branitelje ,,iz Zete, Danilovgrada, Berana i drugih mjesta koji su bili spremni i živote dati“!
Identifikacija tih ljudi ne može biti tajni podatak, već primarni – javni interes. Umjesto da javno razotkrije sve one koji su na Cetinje došli sa opasnim namjerama, Dejan Vukšić spisak ekstremista krije čak i od članova Odbora za bezbjednost i odbranu, a namjerio se da ućutka sve one koji se usude da postave pitanje, kao što to danima i mjesecima čine novinari Pobjede.
I, nažalost, nije poziv uredniku Pobjede da svjedoči bio incident napravljen, kako se to sportskim rječnikom kaže, u žaru borbe. Ne, to je dio strategije zatrašivanja.
Pretorijanci svetosavlja očito misle da sve to može baš tako, da će zaćutati svi i pognuti glavu. Možda računaju da će im opet proći prijetnje, kao onomad potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića koji je, eto, odbio da se prisjeti „zaboravio“ ko mu je nudio 21 milion, ali se nije libio da partijskim novcem plaća američko-srpskog špijuna, da bi poslije bestidno tvrdio da Pobjeda izmišlja i da iza našeg lista - stoji mafija.
To je nepisano pravilo ovdašnjih čuvara galaksije svetosavlja: ko ti se suprotstavi koristi silu da ga zaustaviš.
Samo, uzaludna je ta bitka pretorijanaca: euforija ,,osvježitelja“ slabi, građani prepoznaju prevaru i vlast se kruni, a san o ,,srpskom svetu“ sve je dalji. Što bi rekao prorok, svemu ima vrijeme. I svačije vrijeme prođe.
Bilo bi dobro da to znaju i ovi naši današnji progonitelji. Možda njima uskoro zatreba dobar branitelj.
