Pobjede, a ne podjele – tim je sloganom počela svoju aktivnost Demokratska partija u Crnoj Gori. Slogan ne znači ništa, ali se pri tom sugerira biračima da nije riječ o navodno negativnom političkom organizmu, već o bezazlenom i bezopasnom đetetu koje pravi tek prve korake. Kad je slogan upalio i pridobio određeni broj birača, valjalo ga je kasnije promijeniti, dopuniti i ponovo aktuelizovati, a opet da ne znači ništa. Tako je došlo do novog i starom sličnog slogana „Mir je naša nacija“. Kao da je ostalim političkim partijama nemir, ili mogući građanski rat, ideal za djelovanje? Treba, zaista, priznati da je politička mimikrija Demokrata, bar za neuke i relativno bezazlene, opet upalila. Opet je riječ o partiji koja bježi od svake poznate ideologije, sa ,,dobro jutro“ na sve četiri strane i pranjem ruku od realnosti: „Mir je naša nacija“...
No, dođe trenutak kad se sa foliranjem ne može nastaviti.
Progresivne partije traže neizostavnu smjenu Marka Kovačevića, trenutno gradonačelnika Nikšića, poznatog obožavaoca četništva, zbog njegovog javnog negiranja genocida u Srebrenici i još ponekog znaka vjernosti četničkoj ideologiji i logici.
Što sad? I ako su Demokrate, poznato je nerado, glasale za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, sad im se ne isplati da se zamjeraju što Demokratskom frontu, što četnicima lično, što Srbiji glasanjem za smjenu gospodina Marka. Osjećanje duboke griže savjesti prema Srbiji jer su, iako nevoljno, glasali za Rezoluciju o Srebrenici, probaju da isprave besmislenim zahtjevom da se slične rezolucije ustanove u vezi sa nacističkim zločinima u Drugom svjetskom ratu u Pivi i Velici. Zbog čega ne traže rezoluciju o hercegnovskoj deportaciji, o zločinima u Kaluđerskom Lazu ili Bukovici?
Muke su na Demokratama? Nije šala dugo izbjegavati svako izjašnjavanje o stvarima ideološke prirode, i uz to za svake izbore izmišljati nove parolice slične pionirskoj organizaciji iz Titovog vremena. No, ima jedno polje u kome, bar za sada, Demokrate čak i uspješno plove. Riječ je o njihovom predstavljanju sebe kao građanske partije, maltene kao stuba građanskog života u Crnoj Gori? Ajde?
No, da vidimo kako su to Demokrate građanska partija? Nijesu li, da pođemo od toga, bili oduševljeni učesnici fašistoidnih litija, neposredno prije pomenutih pobjedonosnih izbora od 30. avgusta prošle godine? Ne damo vam svetinje? Kome to ne daju? Nijesu li odmah poslije pomenutih izbora više nego kidisali da isprave onaj ranije usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti i tako, što prije, do kraja cementiraju jahaći položaj njima omiljene Srpske pravoslavne crkve nad državom Crnom Gorom? Nije li gospodin Bečić održao više nego srceparatelni govor na sahrani gospodina Amfilohija, uzgred rečeno, najvećeg protivnika građanskog društva u Crnoj Gori? O tome je izgradnjom limene crkve na Rumiji Amfilohije ostavio ubjedljivo svjedočanstvo. Ne zahtijevaju li Demokrate da premijer Krivokapić što prije potpiše takozvani temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom, iako, po sopstvenom priznanju, pojma nemaju što u tom ugovoru piše?
Ne može ni jedna partija koja pokazuje toliki stepen vjernosti Srpskoj pravoslavnoj crkvi da bude građanska. Riječ je, da se ne zavaravamo, umjesto naziva Demokratska, o klerikalnoj srpskoj stranci. Građanski su DPS, Socijaldemokratska stranka, Socijaldemokrate, Liberalna partija, ili Ura, kao jedini dio sadašnje parlamentarne većine. Ni u jednoj od njih nećete sresti vjernost Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao u redovima Demokrata. Ili su članovi pobrojanih građanskih stranaka pristalice obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve ili ateisti.
Teško je, zaista, biti u društvu građanskih stranaka, a obožavati okupacionu crkvu, razumije se druge države, koja nam je doplovila na bratskim bajonetima 1918. godine ili uzimati Amfilohija za moralnu vertikalu. Gotovo sam siguran da najveći dio Demokrata misli da su na čelu klasične države Crne Gore, u licu Petra I ili Petra II Petrovića Njegoša kao mitropolita bili mitropoliti Srpske pravoslavne crkve, kojoj je, uzgred rečeno, vrhunski patrijarh u isto vrijeme bio sultan!!! Demokrate, i pored svega, podrazumijevaju da je SPC u Crnoj Gori stara osam vjekova?
Pogledajmo koliko u Demokratama ima članova iz redova manjinskih naroda? Konačno, koliko ima i nacionalnih Crnogoraca? Mnogo se drukčije hoće do građanskog karaktera i statusa. Nije suština građanskog u halakanju u litijama, ili trčanju da se sve crnogorske crkve i manastiri što prije predaju u vlasništvo druge države!?
Brojne prevare biračkog tijela jednostavno su do sada Demokratama uspijevale, čak do mjere da se gospodin Bečić sve češće pominje kao budući predsjednik Vlade. Neka nam je ugurli!!!
