
Cvijeta Zuzorić
Zahvaljujući očuvanom dubrovačkom arhivu i predanom radu genealoga, koji su pratili dubrovačke porodice i sve bilježili, vidimo da su preci Cvijetini bili porijeklom iz Kotora i Bara. Rođena je 1552. godine u vlastelinskoj porodici Zuzorić, porijeklom iz Hercegovine. Cvijeta je bila najljepša Dubrovčanka toga vremena. Pjesme su joj posvetili pjesnici Dinko Zlatarić, Ivan Bunić, Miho Manoldi i filozof Nikola Gučetić. Torkvato Taso joj je posvetio tri soneta i pet madrigala. Vjeruje se da je i sama pisala pjesme. Jakša Kotruljić iz Dubrovnika oženio se Nikoletom Ilić, kćerkom trgovca Stanka-Stana Ilića iz Bara. Njihov sin Benko Kotruljić oženio se Nikoletom Nalješković. Njihova kćerka Lukrecija udala se za Pavla Zuzorića, imali su sina Blaža i unuka Frana. Fran je bio oženjen Marom, kćerkom Petra Radaljija. Njihova kćerka je CVIJETA ZUZORIĆ.
Trgovac uljem i žitom iz Bara Stanko-Stan Ilić, sin Ilijin, po kome nosi prezime, rasprodao je veći dio imanja u Baru i odselio se u Dubrovnik, oko 1390. godine, gdje je nastavio da se bavi trgovinom. Oženio se Marušom, kćerkom Brajka Lepčinovića, dubrovačkog trgovca. Stan se i kasnije pominje, u dokumentu iz 1438. godine, gdje stoji da prodaje 200 stabala maslina u Baru. Potomstvo Stana Ilića je kasnije uzelo prezime Stano. U Beogradu je 1922. godine, na predlog Branislava Nušića, osnovano Društvo prijatelja umjetnosti „Cvijeta Zuzorić“. Angažovanjem Društva, 1928. godine na Kalemegdanu je podignut Paviljon u kome je danas sjedište Udruženja likovnih umjetnika Srbije.
Benko Kotruljić
Po knjigama Dubrovačke republike i po drugim pisanim spomenicima iz XIV i XV vijeka, često se pominju članovi građanske porodice Kotruljić, koja potiče iz Kotora. Tamo je još u XIII vijeku radio zlatar Radomilj Kotruljić. Interesantno je napomenuti da znamenita dubrovačka plemićka porodica Držić vodi porijeklo iz Kotora, odakle su u XII vijeku prešli u Dubrovnik. Anula, majka književnika Marina Držića, je od Kotruljića.
Benko je bio neobičan i svestran čovjek, trgovac, diplomata, bankar i književnik. Govorio je nekoliko svjetskih jezika. Napisao je čuveno djelo „O trgovini i o savršenom trgovcu“. Svoj spis završio je avgusta 1458. godine i donio ga u Dubrovnik iz Napulja, gdje je bio kao savjetnik napuljskog krala Ferdinanda. Spis je pisan za potomstvo i savremenike na latinskom „volgare“, preteči italijanskog jezika, radi boljeg razumijevanja.
(Tekst je preuzet iz „katkadnika“ Zupci Times jedinstvenog elektronskog magazina ne samo za barske okvire koji objavljuje redakcija na čijem je čeluIlija Markov Vukotić. Ove zavisne novine po cijeni daj šta daš,, kako ih izdavač i uredništvo reklamiraju, i sada su „upakovane“ u PDF format , na četiri stranice, i distribuiraju se elektronskom poštom. Od samog početka, Zupci Times objavljuju zapise o zavičajnoj istoriji, tradiciji, receptima, vicevima, izrekama i lokalnim legendama, i to na arhaičnom jeziku koji se u ovoj reviji brižljivo baštini od prvog broja.)