Petoga novembra 2019. godine tadašnji profesor Cetinjske bogoslovije i poslanik Demokratskoga fronta Budimir Aleksić pozvao je predśednika Opštine Berane Dragoslava Šćekića da u tom gradu podigne spomenik fašističkom i nacističkom kolaborantu, ratnome zločincu odgovornom za smrt više od 10.000 muslimana – a po sopstvenom priznanju mahom žena, đece i nejači – Pavlu Đurišiću.
Dobrohotni Aleksić tom se prilikom ponudio da nađe i sponzore za izgradnju spomenika.
FCJK se ne bavi teorijama zavjere i rukoljubljem, već naukom
Krajem ljeta gospodnjeg 2021. godine Budimir Aleksić milošću je Vesne Bratić član Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore, a u slobodno vrijeme vatreni zagovornik teorije zavjere da su Crnogorci proizvod opasne zavjere Vatikana i Kominterne, da su zapravo Srbi koji su se odrekli svojega identiteta, da nemaju svojega jezika, a da je vrhunac njihove izdaje kad je „referendumskom krađom stvorena NATO država Montenegro“ priznala „lažnu državu kosmetskih Arbanasa“.
Teoretičar zavjere iz Upravnog odbora UCG, u skladu sa svojim hobijem, preko Televizije Prva pokrenuo je kampanju protiv Fakulteta za crnogorski jezik i književnost iznoseći gomilu neistina i nesuvislosti, od toga da ta ustanova navodno ima vlasnike, preko brljanja čelnoga čovjeka FCJK, do trabunjanja o spornoj akreditaciji, „netransparentnom poslovanju“ i bajagi enormnim sredstvima koje ta ustanova dobija iz budžeta (iako je planirani budžet jednak budžetskoj stavci predviđenoj za Amfilohijevu biblioteku), umjesto da se sama finansira.
Na hajkačke pljuvačine i lažavine ovog našeg teoretičara zavjere i ljubitelja ratnih zločinaca ne može se odgovoriti u pristojnome registru. Da je akreditacija zakonita, nedavno je poručio njegov ideološki sabrat kojega je zapalo da bude na čelu Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokoga obrazovanja, složivši se u jednom s Aleksićem – da je u svemu ipak FCJK sumnjivo lice.
Boli Budimira i njegovu družbu to što na FCJK rade ljudi od autoriteta
A za Aleksića i njegove istomišljenike FCJK kao ugledna visokoškolska i naučna ustanova mora biti sumnjiva jer se bavi svojim poslom, pa uz dva visokoškolska studijska programa na kojima se obrazuju filolozi, zakonito akreditovana ali i visoko ocijenjena od strane inostranih evaluatora, posvećuje punu pažnju proučavanju i promociji crnogorskoga jezika, književnosti i kulture, realizujući brojne naučnoistraživačke projekte i publikujući brojna izdanja, njih oko 200 za svega 10 godina.
FCJK se ne bavi teorijama zavjere i rukoljubljem, već naukom. Na FCJK studenti ne uče da budu robovi, već slobodni ljudi. Na FCJK se ne ućeruje mladim ljudima u glavu svetosavlje, već se upoznaju s najznačajnijim djelima svjetske, južnoslovenskih i crnogorske književnosti.
FCJK ne promoviše koncepciju krvi i tla, već slobodu mišljenja... Zato je FCJK sumnjiv Budimiru Aleksiću i njegovoj sviti notornih fašista i zato bi ga rado ne samo ugasili no i preorali da mu traga ne ostane. Boli Budimira i njegovu družbu to što na FCJK rade ljudi od autoriteta i znanja, što je FCJK ostao jedina javna ustanova koja nije šaptom pala pred kleronacionalistima i kulturrasistima koji gospodare danas crnogorskom prosvjetom, naukom, kulturom i sportom. Zato ga i iskreno žalim. Jer tolika je muka duhu i otrovna mržnja – bez lijeka.
