Crna Gora je pod udarom različitih oblika političkog nasilja, opasnih provokacija koje imaju za cilj izazivanje sukoba, urušavanja i uništavanja i ono malo normalnih pravila, procedura i kadrovskih rješenja koji su, sve do sada, sticajem okolnosti i zbog drugih obaveza “prve demokratske vlasti” izbjegli posljedice najezde skakavaca.
Rat u Ukrajini, u kojem je, da i ovdje ponovim, Rusija izvršila veliku nuždu na sopstvenu istoriju, pobrkao je projektovani i očekivani tok stvari u Crnoj Gori, uspostavljen tzv. litijama i “odbranom svetinja”koje niko nije napadao.
Crkva Srbije i njena ekspozitura u Crnoj Gori su u čudu. NATO se ne raspada. Nema više povlačenja pred raznim modalitetima ruskog/srpskog uticaja na Balkanu. Srbija prijeti Crnoj Gori, ali je već jasno da njihovo oponašanje ruske agresivnosti prema Ukrajincima ne zvuči dobro dok, uporedo, zločinačka ruska agresija na Ukrajinu ulazi u treći mjesec.
Uz to, završila je svoju misiju, bez obzira na sve opstrukcije, nesnalaženja i kašnjenja, i Vlada Z. Krivokapića – kojoj su sveštenici srpske crkve pomagali na svaki način – od propagande, zastrašivanja i agitacije na terenu, do odlučivanja o suštini svake politike (kako su i oni naučili od V.I. Lenjina) – o kadrovskoj politici.
“Izdaja”, taj vječni motiv velikosrpskog nacionalizma, je opet parola dana. Izdaja je svuda oko nas, tj. oko njih – od dojučerašnjih hvaljenih saveznika i “dobrog i poštenog Albanca” (sjetićemo se kojega), pa sve do Socijalističke narodne partije, kojoj nekadašnji članovi, sad pred drugim nazivom, spočitavaju nevjeru.
Stvari su, i u Crnoj Gori, dobile ubrzanje uvođenjem sankcija Rusiji. Čak je i desetkovana vlada u odlasku, opstruirana od sopstvenog premijera, a po instrukcijama i (sasvim opravdanim, da se razumijemo) ljubaznim naredbama zapadnih prijatelja i saveznika, uspjela da iskoči iz “neutralnosti” i formuliše set sankcija Rusiji. (Sa koliko su istinskog uvjerenja svemu tome pristupili omladinci i iskusne eminencije iz MVP – vidjelo se po “prekidu diplomatskih odnosa” sa Rusijom, koji je trajao nekoliko sati, sve dok neko iz te kuće nije prošitao što piše u zvaničnoj objavi.)
I tako redom – novi talas (pokušaja) destabilizacije Crne Gore se vraća oprobanim metodama. Sve je, baš kao i početkom devedesetih godina prošlog vijeka, koncentrisano na Cetinjski manastir.
Znaju Provokatori na što su Crnogorci, i vjerujući i oni drugi, posebno osjetljivi. Zato to i čine. U pomoć će im spremno priteći političari tzv. srpskog bloka – po zlokobnom uzusu kojem smo svjedočili u godinama raspada bivše Jugoslavije, a posebno pred rat u Bosni i Hercegovini. Sada je to nadobudni gradonačelnik Nikšića – a sjutra će ga odmijeniti neko od saboraca.
U toj je raboti sve dozvoljeno. Sve je, istina, mnogo puta viđeno i oprobano i sve je bjelodano jasno. Ali, to ne smeta. Idemo u novi krug, u kojem će, bez imalo stida, branitelji saradnika nacističkih i fašističkih okupatora prozivati Cetinjane i Crnogorce da su – fašisti.
Tako će i poslanik Demokratskog fronta – upravo gledam i taj tužni performans – odbiti da odgovara o Putinu i UN (zar treba pitati – “kakve to veze ima, pobogu?”), ali će zato spremno napasti novinarku Gradske TV i optužiti ovu kuću da je “finansirana od strane mafije”!
Tako o “vjeri” dižu dreku oni kojima je vjera puki instrument (tuđe) politike; o antifašizmu brinu oni koji se ponose svojim fašističkim uzorima, dok se slikaju pod kokardama i drugim kvislinškim znamenjem; a o transparentnosti i zakonitom finansiranju bez zazora govore oni čiji svi putevi dugogodišnje podrške i spoznorstva vode prema Beogradu i Moskvi.
Pošto su napadi ove vrste prije svega izraz nemoći i svijesti o gubitku političkih i drugih pozicija, odgovor sa crnogorske građanske strane mora biti ozbiljan i odlučan, ali i kontrolisan i uzdržan.
Metež, vika i pometnja su saveznici onih kojima je stabilna i demokratska, građanska i samostalna Crna Gora najmrznija stvarnost.
Zato odgovor sa crnogorske strane – u svim značenjima te riječi – mora biti mudar, odmjeren i civilizovan. To neće oslabiti ili umanjiti njegovu čvrstinu i odlučnost.
Upravo suprotno – to će pokazati svima, pa i provokatorima i saboterima – od crkvenih do političkih predstavnika tog destruktivnog nauma – da su Crna Gora i njeni građani stariji i mudriji od ksenofobije, mržnje i destrukcije.
