Poltronišući NATO alijansi bez mjere i ukusa naš predsjednik je prosto iznudio Stoltenbergovu malo nervoznu izjavu koja glasi da će sve to što obećava gospodin predsjednik, od proreformske vlade do daljeg, valjda izvojevati demokratske institucije u Crnoj Gori, a ne NATO.
Zaklinjući se na jednoj strani u NATO i evropske vrijednosti, koje je navodno spreman da slijedi, gospodin Milatović otvoreno stavlja prst u oko svojim evroatlantskim partnerima birajući, bez i malo zazora, za svoje savjetnike davno kompromitovane osobe, maltene poznate klerofašiste, krstonosce na litijaškim orgijama ili političke olupine za koje se pouzdano zna da jedva čekaju da zgrabe neki povjerljiv NATO podatak da biše ga hitno izručili Beogradu i Moskvi.
Naivnost gospodina Milatovića graniči sa visokim stepenom neuračunljivosti koja zaboravlja i elementarnu istinu da nimalo naivni NATO u Crnoj Gori, kao svježoj članici Saveza, ima svoje povjerljive ljude koji nijesu ni članovi ANB-a, ni vlade, ni istaknuti predstavnici skupštinske većine od 30. avgusta 2020. godine. Da NATO činovnici nijesu detaljno obaviješteni u vezi sa raspoloženjem građana Crne Gore prema Alijansi, a još preciznije simpatijama ili antisimpatijama članova vlade u tehničkom mandatu prema pomenutoj adresi - jednostavno je suvišno razmišljati.
Treba biti veliki protivnik predsjednika Milatovića pa mu poželjeti za savjetnika takve spodobe kao što je ministar za poljoprivredu u Krivokapićevoj vladi Aleksandar Stijović, koji je, kao osoba vjerovatno od najvišeg stepena povjerenja Srpske pravoslavne crkve, nelegalno dobio i crnogorsko državljanstvo, ili bivšeg šefa ANB-a Dejana Vukšića, pored ostalog, srdačnog prijatelja i saradnika popa Mijajla Backovića, ili, ne daj bože, još i filozofa Filipa Ivanovića koji je nedavno savjetovao: Nikad u NATO!
Da NATO, i pored vrućih zaklinjanja na vlastitu vjernost Alijansi, baš ne paše našem predsjedniku dokaz su više nego srdačni razgovori koje će kao gost uskoro voditi sa Aleksandrom Vučićem. Zaboga, Srbija je, po predsjedniku Jakovu, „više od susjeda“, dok je Hrvatska vjerovatno znatno manje od tog svojstva? U srdačnom sagovorniku i domaćinu Vučiću, naš Jakov će naravno biti u prilici da čuje sve moguće hvalospjeve NATO savezu što će inokosnog Milatovića još više uvjeriti u ispravnost vlastitog puta?
Konačno, dobro je što će gospodin Milatović popraviti srpsko-crnogorske odnose poljuljane od skoro 1918. godine.