Nije da nam baš ne ide u Evropi. Evo Marija Vuković je osvojila srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu u Minhenu. Ajkule su sedme u Evropi, što nije toliko loše, ali nije na nivou naše vaterpolo tradicije i naših očekivanja. Ali, eto tim uspjehom smo se kvalifikovali na svjetsko prvenstvo. Košarkaši su ispali u osmini finala prvenstva Evrope, ali turnir smo igrali dobro protiv većih država i jakih ekipa a bogami i protiv sudija. No, biće bolje.
Naši sportisti su časno branili naše boje i ostavljali srce na terenu. Što se Evrope tiče, najviše smo pali u prvenstvu u pridruživanju.
Od nekadašnjih lidera u ovoj disciplini spali smo na to da ćemo izgleda morati u kvalifikacije sa državama koje su tek stekle pravo kandidature i otvorili - nijedno poglavlje. I tu je bilo lošega suđenja. Kada ti sudi Varhelji (Orbanov Vulin), a u VAR sobi sjede Eskobar i Lavrov, nemaš se čemu boljem ni nadati. Tako smo ispali u drugu ligu za pridruživanje, utješno nazvanu Open Balkan.
Naši igrači u ovoj disciplini nijesu ostavili srce na terenu. Ma ni traga nijesu ostavili, prosto se nijesu vidjeli. Pamet nijesu mogli iskazati jer je nemaju. Ne možemo reći ni da su časno ispali kad su igrali za tuđe države i izdali svoj dres i državu. I onda nam se raspala apostolska vlada i umjesto u zaborav otišla je na humorističke rubrike internetskih društvenih mreža.
Onda smo uz pompu sklepali šarlatansku vladu koja se zaklinjala u evropske vrijednosti, vladavinu prava itd. itd. Rat u Ukrajini drastično je poremetio evropsku letargiju i samodovoljnost tako da su iznenada došli na sjajnu ideju da Crnoj Gori pruže veliku šansu da uđe u ubrzani proces pridruživanja ako uspostave pravosudne institucije i uvedu vladavinu prava.
Premijer šarlatanske vlade je iznenada odabrao da je bitnije utvrđivanje imperijalnog statusa militarističke i klerikalno nacionalističke Crkve Srbije i stavljanje nje u superioran položaj u odnosu na državu. I onda je pala i šarlatanska i izgubili smo šansu za ubrzani ulazak.
Da li je mali Berija to odabrao ili mu je naređeno, nije više bitno. Može se vjerovati i da je u svojoj bahatosti i odabrao. Što bi rekao Heraklit, magarac uvijek prije odabere sijeno nego zlato. Da, mislim na magarca. Magarci smo i mi glasači i to u punom sastavu. I oni što za par stotina eura prodaju glasove svojih članova porodice i san o boljitku, i oni koji iz nepotističkih i klijentelističkih pobuda prodaju slobodu i budućnost otadžbine radi povlastica sitne posluge, i svi časni i pametni glasači koji pristaju da glasaju za ljude koji im predstavljaju smiješne i nedefinisane trolisne programe, bez širih obrazloženja i ikakvih kvantifikacija. Biće da ih opsjednu lažnim proevropskim proklamacijama i zaklinjanjima i rafalima ispraznih riječi koje garantuju sreću i prosperitet.
Oni što glasanjem i drugim postupcima izdaju otadžbinu nijesu magarci nego šakali i gmazi. I što nas čeka? Beskonačna vlast u tehničkom mandatu koja će permanentno prolongirati ovo stanje radi donošennja izdajničkih i razornih odluka na neustavan i nedemokratski način ili vanredni izbori?! Da li su uopšte mogući iole regularni izbori sa ovom tehničkom vladom koja, ne samo da zloupotrebljava sve organe prinude i pravosuđa, zakonodavne institucije, za svoje interese nego i radi po instrukcijama iz Beograda i Moskve uz prisustvo i učešće, čak i komandovanje, njihovih obavještajnih trupa i službi.
A da i mafijaško-crkvenih odreda u vidu nekakvih zavjetnika i bratstava. Sa sve kalašima. Ne znam smijemo li mi, ovi sa druge strane, uopšte izlazit na izbore bez pancira i „glokova“. I vidi Berija, smanji prijetnje i ludilo. Ispao si budala i prosuo karte i makove i sad snosi konsekvence svojih djela i nedjela.
Ovakav odnos prema medijima i novinarima su imali možda Bokasa i Pinoče. Toliko bezobraštine nervira i drugu stranu. Rečeni Heraklit takođe veli: „Bezmjernu drskost treba gasiti prije nego požar. Prije nego što se poigrate vatrom, bilo da je raspirujete ili gasite, ugasite prvo požar drskosti koja sebe precjenjuje i koja griješi u mjerenju zato što zaboravlja suštinu logosa“.
I ne maši rukicom pravde put nas, to tebi ne pripada već institucijama koje si izbjegao da obnoviš. Niče, koji je promovisao volju za moć, kaže: „Pravda kao funkcija široko sagledavajuće moći, ona se uzdiže iznad malih perspektiva dobra i zla, dakle širi horizont korisnosti - namjeru da održi nešto što je više od ove ili one ličnosti“.
E sad ti možda nešto od ovoga i shvatiš, ali tvoji Adžić i onaj visoki sa bradom sigurno neće shvatiti ništa. Kako će sve ovo završiti ne znam.
Nijesu ovo ni reforme ni revolucija ni iole normalna politika da bi čovjek mogao da pomoću adekvatnih analogija iz prakse ili istorijsko-političkih iskustava i doktrina predvidi ishod.
Nikad se profesionalno nijesam bavio politikom, a i izbjegavao sam da se družim sa tim likovima osim u neizbježnim situacijama ili na protokolarnim svečanostima. Volio bih da pobijedi proeuropska, sekularna, demokratska i građanska Crna Gora. I da nas spasi ove neviđene srednjovjekovne more. I da prvo pitanje koje pobjednici postave sebi bude: kako spasiti Crnu Goru i narod od nas.
