Komentar

Stav

Pustahija: Uvijek je 17 veće od – 16

Bio je to pokušaj izvođenja klasične balvan revolucije sa osnivanjem SAO Budva. Oni su to nazvali odbranom demokratije i izborne volje građana, kao da ih nijesu smijenili odbornici koje su izabrali ti isti građani.

Pustahija: Uvijek je 17 veće od – 16 Foto: Pobjeda/Stevo Vasiljević
Milorad PUSTAHIJA
Milorad PUSTAHIJAAutor
PobjedaIzvor

Možeš krkanima obuti najljepše baletanke i dati u ruke najbolje demokratske legislativne partiture, nikad nećeš dobiti od njih "Labuđe jezero" već uvijek riku i topot divljih bivola. Kada je četničko-početnička koalicija uz par premudrih "građanskih" strančica pobijedila na prošlim izborima u Budvi, rezultat je bio 17:16 i DPS im je mirno predao vlast.

Tokom cijelog mandata je iskrilo među konstituentima vlasti i to uglavnom oko istih stvari, koje se inače među nevinim opozicionarima pripisuju uglavnom DPS-u, kao što su korupcija, klijentelizam, nepotizam... Od siline varnica i međuopozicionih elektromagnetnih oluja došlo je do kuršlusa i promjene magnetnih polova u opštini Budva i prilikom taloženja krhotina stvorila se nova većina – 17:16, ali koju sada predvodi DPS. I nastao je haos, vjerujte ne znam zašto. Jer, 17 je uvijek veće od 16!

Doduše, postoje neki matematičari koji mogu dokazati da 2+2 ne mora biti 4, ali Bato Carević i Dragan Krapović nisu ti mozgovi. A zbog njihove sujete i surevnjivosti njihova vlast je realno odavno pala i na sljedećim izborima su računali na svoje glavno oružje klerofašizam i šovinizam i Šešeljev populizam i demokratske metode preko koljena. Nasilje su prvi primijenili oni i to prema novonastaloj većini, onemogućavajući im pravo na glasanje urlicima opozicionih neandertalaca oko šatora i sprdnjom sa svim zakonima i pravilnicima koji uređuju skupštinsku praksu. Zatim su zanoćili u prostorijama opštine i onemogućili im odvojenu sjednicu u sali Skupštine i nisu im, nakon izglasavanja smjene, dozvoljavali ulazak i preuzimanje vlasti...

Bio je to pokušaj izvođenja klasične balvan revolucije sa osnivanjem SAO opština Budva. Oni su to nazvali odbranom demokratije i izborne volje građana, kao da ih nisu smijenili odbornici koje su izabrali ti isti građani. Naravno, nije to moglo da traje i to je bila njihova „Odbrana i posljednji dani“.

Puna je istorija tih nasilnih i ishitrenih poteza. Kad su Aleksandru Makedonskom rekli da će Aziju osvojiti onaj ko odriješi Gordijski čvor, on je otišao u Hram i pokušao da to učini, ali kad mu nije uspjelo presjekao ga je mačem. I naravno - mačem je osvojio Aziju do rijeke Ind i proširio kulturu Helena na istok i po Mediteranu i donio nazad duh istočnjačkih kultura filosofija i religija. Iza njega ostaše moćne dinastije Seleukida i Ptolomeja. Ali on je jedan, najveći vojskovođa svih vremena, kažu sin boga i provjereno učenik Aristotelesa.

E, a kad budvanski politički gordijski čvor pokuša cijepanjem zapisnika i odluka nove većine razriješiti gospodin Radović, smijenjeni predsjednik Skupštine, onda nužno dobijamo splačine. Kuvar je ipak kuvar a Aleksandar, Aleksandar, ili kako to stari Rimljani zborahu što priliči Jupiteru ne priliči volu. Latinski orginal sentence nisam naveo jer ga bar 90 posto opozicionih snaga ne bi razumjelo. Vjerovatno ni Aljeksa koji je ljeljeka zbog kršenja člana 2 Ustava i koji nije jadan shvatio da je spavanje smijenjenih funkcionera u omiljenim kancelarijama i otuđivanje i krivenje pečata kršenje pomenutog člana.

Shvatila bi jedino profesorica Božena Jelušić, koja je inače prepametna, pa je povike agresivnih opozicionih likova „ustaše, ustaše“, upućene policiji nazvala primordijalnim krikom nemoćnih i nevinih protiv terora? A da, i izbuljene oči i razjapljene čeljusti onoga domoroca iz Bečića što je rikao put odbornika Džakovića uporedila je sa čuvenom Munkovom slikom „Krik“?

Policija je mnogo ranije trebala vaspitno reagovati na preslobodno ponašanje raznih politvokera i klerovokera po našim ulicama pa do ovoga ne bi ni došlo. Inače je naša „duboka država“, pod kojom se podrazumijevaju državne institucije za bezbjednost ,red i zakonitost, prilično pospana i inertna. Nije ni čudo, naša država je inače plitka, a duboka je samo oko monetarnih virova gdje vrhovi vlasti „valorizuju“. Znate, u davna vremena pred Solomona izveli su dvije žene da im presudi o materinstvu nad jednim djetetom. Obije su tvrdile da su majke tog djeteta i Solomon izda naređenje da se dijete mačem raspolovi i podijeli objema. Prava majka je prva kriknula – ne, nemojte, priznajem nije moje. Naravno, mudri Solomon je odmah shvatio da je ona prava majka spremna na svaku žrtvu da spasi svoje čedo.

Nešto slično je i s našom majkom Crnom Gorom. Pokušavaju je svojatati razna đečina iznutra i iz okoline i presude traže od raznih Solomona poput Amfilohija, Vučića, Dodika, Zukorlića i albanskih orlića. I svi misle da ćemo mi Crnogorci u strahu za našu majku zemlju pristajati da je svačija osim naša. Grdno se varate, ako treba krvlju ćemo je braniti kao ono 13. jula. I molim da se papcima zabrani sloboda vračanja oko zakona i iznošenje trivijalnih doživljaja odredbi, i da se zna ko zvanično tumači zakon i meni i njima.

Portal Analitika