Slike uvijek nadžive riječi! Govore bez riječi. Živimo vrijeme slika i prilika, i malih krimi razlika. Ako analizirate najviše objavljivanu fotografiju otpisanog ,,ložača“ R. Miloševića dobićete recept kako se ,,dekorativno“ ruši državni poredak. Dobićete i novi poredak vrlo slikovit. Kad hapsiš svoga, on je priveden, kad privodiš tuđega, onda je uhapšen! Takva je pravda ovoga puta... a i nije prvi put, i nije od juče; i neće biti od danas do śutra. Noć prije privođenja, uhapšeniku R. M. je uveče, s najvišeg mjesta, najavljeno ,,dobrojutro“ (zlo mu jutro) da se pripremi. U pitanju je, zaboga, visoko odgovorno lice na mjestu direktora UPC (Uprave prihoda i carina). Od šverca cigareta su prihodi veliki, a carine zanemarljive. Kad je švercer carinik i čelnik za sve prihode CG, onda se preprodaje i ono što je državno. Recimo cigarete. Uhićeni R. M. je naprečac proglašen privedenim građaninom sa statusom ,,ložača“ u ime vlade, čiji mu je premijer bio suložač. Onda je u ovoj dramatičnoj operaciji suložač priveo ložača koga je podvrgao brzoj oksidaciji da što prije sagori. Tako je jedan izgorio, a drugi je još na žeravici.
A sad obratite pažnju kako se ,,elegantno“ provodi kriminal u vrhu države. Više o tome govori slika no krimi priča. Ta slika je najviše objavljivana. On je u službenom uredu za stolom. Iza leđa mu je grb države, ispred barjačić Crne Gore, do njega zastavica EU. Između obavezne dekoracije, neispravan, ovijani direktor poreza i carina śedi uspravno. Na to mjesto ga je, po prilici, najviše preporučio njegov lični, prilično pretilni dosije (do sada neviđen) koji ga prati još kao malodobnog delinkventa u NK. Delinkvent je ustoličen na položaju sa koga je zaokružio delinkvenciju i prilično podgojio svoj dosije sa visokog mjesta. Na putu ka vrhu UPC, dotični, R. Milošević je bio državni sekretar MUP-a u kome je pohranjen njegov đečinji dosije! Kao đetić koji je obećavao visoke domete u kriminalu, desegao je plafon tek kad ga je ustoličio Abazović. Tako se ispostavilo da je neophodno biti kriminalac ako ti je premijer poslodavac!
Manifestovana dekoracija u kojoj je foto objektiv zatekao udrčenog visokog krimi-dužnosnika, podśeća na vremena svih rušenja države na ovom tlu. Kad su rušili Titovu Jugoslaviju, na čelu je bila obavezno njegova slika i državni steg, trobojka s petokrakom! Braneći ,,voljenu zemlju“ srušili su je do temelja, sa posebnim osvrtom na petokraku. Od tada sve se ponavlja kao dobar uzor. Zastave se lepršaju i svi ostali simboli s ambicijom da zemlja koju simbolišu odleprša zavazda. R. Milošević je iz tog ambijenta podnio ostavku, a na državi je da podnosi sve sa nepodnošljivim Dritanom. Razigrao se kao da mu mandat počinje, a ne završava. Na kraju ,,građanin“ kriminalac svoju ispovijest u neopozivoj ostavci završava ,,Da je vječna Crna Gora!“ Ako joj to žele oni koji je ukopavaju, ova parola je najbliža parastosu. Neka mu je ostavka vječna!... Uglavnom lopovluk, ka i mnozini, mu je ovjekovječen. Istorija sporo ulazi u udžbenike, ali ova bi morala da uđe što prije, da đeca odma nauče, od čega ih treba odučavati od malih nogu, kad već Miloševića niko nije mogao odučiti da ne radi to i kad odraste.
Tako smjene koje provodi Vlada u nestanku, liče na kapric uličara na vlasti a ne na učinak nadležnih institucija kojima su na čelu. Ubrzo nakon ovih slika za prizor, nastupile su fotografije za prezir. Kad je već štampa toliko ištancovala Abazovićev ,,postojeći doktorat“ sa nepostojećeg Swiss made univerziteta, bilo je nužno napomenuti da je u pitanju ,,uznemiravajući snimak“ uz obaveznu naznaku da nije preporučljiv za mlađe od 16 g. iz vrlo konkretnih razloga! Neki pubertetski nadobudnici bi mogli shvatiti da se tek tako stiže do visokog naučnog zvanja. (Lično imam manu da ,,čitam“ fotografije, a ova je čitljiva i za ,,nepismene“)! Ta drečava odežda-toga, kojom je zakićen nosilac zvanja ,,nepostojećeg univerziteta“ liči na komunalni dezen, tj. da takvi trudbenici s metlom budu što upadljiviji, jer svoj posao obavljaju na vrlo prometnim mjestima. No, takvih komunalaca Crna Gora ima napretek i u velikom su prometu, pa bi metla mogla da odigra odgovarajuću ulogu, jer je u državnim ustanovama smeća napretek. Niko smećare ne ometa da doguraju visoko u vlasti, i vladi. Ako već nikome na pada na pamet da ih u’apsi, bio bi red da ih privedu na provjeru k poznaniju znanja, kad su već toliko ovladali i vlašću, i sviješću. Kad smo već tu đe smo, nije s greda još jedna napomena!
U šumi Organizovane Kriminalne Stranke URA, bešumno se ukrivaju i dvije ,,ugledne“ prosvjetarke B. J. i S. Z. Sa aspekta prosvjete i vaspitanja one bi mogle biti vrlo ,,interesantne osobe“! Da je države i roditelja, upitno bi bilo da li one i dalje ,,važe“ za prosvjećivanje đaka. Ako država štiti kriminal, a to je očigledno (!)... onda bi roditelji morali da preuzmu odgovornost i zaštite svoju đecu od takvih ,,učitelja“ koji dolaze iz vodeće partije kriminala.
Na kraju, najsvježija slika koja nas oslikava već tri decenije je ona iz zaboravnog Morinja, đe sunce zalazi prije no igđe, ali i śećanja čile u tom zaturenom zatonu Boke. Na dan otvaranja spomen-ploče Konavljanima, mučenicima u logoru Morinj, Morinjani su ustali protiv vlastitog, osvjedočenog srama, jer navodno ne pripada njima. Nad nedužnim Konavljanima su se onda zdušno i nasilno iživljavali najbliži im susjedi Bokelji, sa reprezentativnim dragovoljcima, Novljanima i Kotoranima. Mnogi Bokelji su tada, kao odani Srbi, rado išli u vojnike-četnike, a još rađe u Konavle na četovanje i lupežanje. I opet će ako bude sreće, da se obrukaju do temelja, ako uklone spomen ploču sa mjesta zločina u Morinju. Kako i neće, kad ,,Nevjesta Jadrana“, odavno vjenčana s Crnom Gorom, oće pošto-poto da se danas preuda u četnike. M.R.Š.
4
