Poštovana gospodo,
Nadam se da ćete iz razloga elementarne korektnosti, a ne zakonske obaveze, moje reagovanje objaviti integralno, na trećoj stranici, na kojoj je objavljen i tekst na koji reagujem.
S poštovanjem,
Slaven Radunović
- Gospoda Srđan Kusovac, Marko Vešović, Šeki Radončić i Boro Vučinić su u današnjem reagovanju na moj zahtjev da odbor Skupštine Crne Gore zadužen za praćenje primjene zakona o izboru odbornika i poslanika, u dijelu koji se odnosi na medije, razmotri pisanje dnevnog lista Pobjede, na najbolji mogući način potvrdili opravdanost moje intervencije. Naime, radi se o uređivačkoj politici koja svakodnevno daje argumente za tvrdnje koje sam iznio, pa ih je potpuno nepotrebno naglašavati. Zar nekom, od onih 3000 ljudi koji dnevno kupe Pobjedu, treba obrazlagati navode da ovaj dnevni list vodi „beskrupuloznu kampanju“ protiv opozicije i to „primitivnim napadima“, a služeći se „vulgarnim rečnikom“. Pa, zahvaljujući vama, narod više ne govori „Psuje kao kočijaš“, nego „Psuje kao Pobjeda“!
Što se tiče statusa Pobjede, ona je u većinskom DRŽAVNOM vlasništvu, a država pripada svim njenim građanima. Znači i vama, i Milu Đukanoviću, ali i meni i drugim vašim neistomišljenicima. Kad je kupi porodica Đukanović, neka piše šta god hoće, ali dok je vlasništvo građana Crne Gore treba da bude njihov servis, a ne vladajuće porodice.
A, kad pominjete kašnjenje plata i tešku ekonomsku situaciju u Pobjedi AD, podsjetiću vas da bespogovorna i udvorička uređivačka politika prema režimu, može da omogući ekonomsko blagostanje listu samo u Demokratskoj republici Koreji ili na Kubi, ali teško i u jednoj evropskoj zemlji. Ne pomaže ni obaveza oglašavanja javnih preduzeća u vašoj novini, kao ni obaveza otkupa određenog broja primjeraka od strane bratsko-sestrinskih firmi, koje takođe, kako vi kažete, „nisu na budžetu“, ali im se opraštaju razne obaveze koje bi inače bile uplaćene u budžet.
Da je vaš pristup novinarskom poslu i jedan od glavnih uzroka ekonomske propasti Pobjede, možda najbolje potvrđuje i ono što mi je jutros rekao otac, Branislav Banjo Radunović, koji je preko 50 godina, što kao novinar ili urednik, a što kao saradnik nakon odlaska u penziju proveo u Pobjedi: „Ovu novinu je osramotilo i uništilo četvoro ili petoro ljudi, koji su sebi dali za pravo da na Pobjedinim stranicama objavljuju tekstove pisane najvulgarnijim, najnemoralnijim i najpogrdnijim rečnikom. To je, uz prelazak na latinicu, bio recept da se za investitore poželjan dnevni list pretvori u poželjnu urbanističku parcelu“.
Do danas sam, ponekad, pregledao Pobjedu radi informacija o smrti i pomenima, jer se neke porodice još nisu odlučile da prekinu dugogodišnju tradiciju obavještavanja prijatelja i rođaka o svojim tragičnim događajima u vašem listu. Od danas, pa do dana kad oslobodimo Crnu Goru od režima Mila Đukanovića, a ovu novinu od vas, istu neću uzimati u ruke.
U toj činjenici tražite razlog za moje nereagovanje na vašu, eventualnu, dalju prepisku".
Tekst je preuzet sa sajta: http://www.pobjeda.me/2012/08/23/radunovic-necu-citat-pobjedu-dok-ne-odu-milo-i-kusovac
