Podgrijavanju tenzija u Crnoj Gori povodom 4. septembra, dan nakon premijera Zdravka Krivokapića, priključili su se i preostali rukovodioci izvršne i zakonodavne vlasti Abazović i Bečić.
U situaciji kada više nijesu u mogućnosti da se drže sredine, opredijelili su se da ne ćute, već da pošalju posve pogrešne i nezrele poruke koje će, nažalost, samo dodatno uznemiriti dio građana drugačijeg stava.
Koliko je aktuelna vlast dorasla i voljna da radi na ublažavanju podjela – najbolje je do sad pokazao premijer Krivokapić. Zato ni ovaj današnji populizam njegovih partnera iz vladajuće većine ne iznenađuje.
No, to što vlastodršci očito zaista vjeruju da će policijskom represijom uticati na građane – nevjerovatno je pogrešan i neodgovoran pristup, koji ovog puta može imati izuzetno ozbiljan epilog.
Ne računajući ostrašćene snage sa oba pola, ko god dopusti sebi da razmisli hladnom glavom, da događaje na momenat osmotri sa neutralne tačke gledišta, biće mu jasno da je u najavi neuporedivo rizičnija konfrontacija od svih dosadašnjih.
Izuzmite osjećanja prema jednima ili drugima, to naginjanje kojem smo svi skloni. Zamislite kako se sve dešava u nekoj drugoj, dalekoj državi. Biće vam jasno. Atmosfera je zapaljiva, a ključni ljudi iz vlasti dva dana jedni drugima dodaju karton kojim žele raspiriti žar.
Po svemu sudeći, crnogorsko društvo je pred velikim izazovom. Ovog puta, svaka od predstojećih hiljada onlajn i ostalih ‘debata’ o tome ko je u pravu, u samom je startu koračanje slijepim putem, jednak doprinos spuštanju lopte taman koliko i ovonedjeljne izjave političara.
Četvrti septembar, uz sve čime je do danas ‘najavljen’, ipak, zahtijeva mnogo racionalniji odnos.
