Katedrala Sv. Tripuna najznačajniji je spomenik srednjevjekovnog Kotora. Za kameniciborijum iz Katedrale Sv. Tripuna sa pozlaćenom srebrnom oltarskom palom smatra se da je remek-djelokotorskogsrednjevjekovnogzanatstva. Čak šta više smatra se da predstavlja remek-djelo romaničko-gotičke umjetnosti kod nas i šire.
Tokom dugog istorijskog trajanja Katedrala Sv. Tripuna pretrpjela je i mnogobrojne prepravke. Kako se može pročitati u literature, u 14. vijeku došlo je do znatnih prepravki u Katedrali.
Unutrašnjost je bila oslikana freskama, krov crkve je tada bio pokriven olovom, a 1362. godine isklesana je nova apsidalna trifora sa elementima zrele romanike i gotike, dok je umjesto starog ciborija iz doba prvobitne katedrale, od koga su sačuvani znameniti fragmenti, postavljen novi romano-gotički ciborij na četri oktogonalna stuba, sa vitkim trospratnim baldahinom kao od kamene čipke i sa reljefnim scenama čuda svetog Tripuna, remek-djelom klesarskog umijeća nepoznatog majstora kotorske škole.
Tako da danas centralnu tačku u Katedrali Sv. Tipuna predstavlja glavni oltar (ciborij) kojeg je 1362. godine posvetio kotorski biskup Dujam. Predstavlja remek-djelo romaničko-gotičke umjetnosti. Kako se može pročitati, ljepotom i vitkošću nadmašio je mnoge koji su mu bili uzor. Te uzore treba tražiti u Bariju (Crkva Sv. Nikole, ciborij iz prve polovine 12. vijeka), ciborij katedrale u Bariju (1230. godina), kao i u ciborij katedrale u Bitontu (1240. godina).
Četiri osmostrana stuba od domaćeg crvenog kamena nose četiri arhitravne grede na kojima počiva trospratna oktogonalna konstrukcija koja završava skulpturom anđela. Na tri arhitravne grede u dubokom reljefu prikazane su scene iz života sv. Tripuna.
Oltar je ukrašen sa pozlaćenom srebrnom oltarskom palom na kojoj je radilo više kotorskih zlatara. Istorija je zabilježila ime Marina Adamova. Ova pala predstavlja remek-djelo kotorskog zlatarstva. Na njoj je reljefno predstavljeno 20 svetačkih likova.
U vrhu pale dominiraju likovi Hrista, Bogorodice i sv. Ivana Krstitelja, rad švajcarskog zlatara Johanna iz Basela, a u prvom redu od tri reda svetaca, figura svetog Tripuna koji u ruci drži grad Kotor.
Prilikom prve restauracije pale u 17. vijeku bili su dodani likovi sv. Jeronima i sv. Franje Asiškog. Ovo je jedini u cjelosti sačuvani primjerak oltarske pozlaćene srebrne pale na istočnoj obali Jadrana.
Pored dosta toga sačuvanog od originala, ponešto izgleda nije uspjelo da se sačuva. Kako se može pročitati, 1688. godine pominju se drvena vrata koja su zatvarala palu običnim danima. Vrata su bila oslikana sa unutrašnje strane motivom Navještenja, a sa spoljne strane je bilo prikazano mučeništvo sv. Tripuna.
Godine 1766. bilo je određeno da se zbog trošnosti urade nova vrata i nove slike. Do realizacije izgleda tada nije došlo, tako da danas više nije moguće svjedočiti o izgledu ovog vrijednog umjetničkog djela.
U današnjem izgledu za kameni ciborijum sa pozlaćenom srebrnom oltarskom palom u Katedrali Sv. Tripuna se slobodno može reći da je remek-djelo kotorskogsrednjevjekovnog zanatstva i šire. Pravi reprezent ljepote i vrijednosti kulturne baštine ovih prostora.
8Tekst je kreiran uz pomoć sredstava za pluralizam medija Ministarstva kulture i medija dodijeljenjih Portalu Analitika za teme po projektu za konkurs
