Evo danima se kanim da napišem nešto, ali mi se sve gadi i stalno mi u želji za realnim iskazima i opisima spontano izlijeću na ekran podrugljive i uvredljive riječi. I onda ih brišem sa žaljenjem jer su djelovale kao čisti realizam i objektivnost i prelazim na vaspitani vokabular koji ne može ni približno dočarati besprizorne političke likove, ciljeve, metode, ideologije i stranke. U panici shvatam da korektna politička analiza i kritika naše sadašnje stvarnosti nužno postaje - mrsomuđevina. Ovo što se nama događa je do sada neviđeno i ne postoje adekvatni istoriografski, politikološki, pravno-etički, a bogami ni psihijatrijski termini koji ovo mogu realno dočarati. Jedva nekako skrpih naslov parafrazirajući Ničeov naslov „Rođenje tragedije iz duha muzike“.
Dakle, vladu apostola, najlošiju koju smo ikad imali mijenjamo „manjinskom vladom“, koja ima velike šanse da bude još gora. Pri tome biće sačinjena od Kvintine služinčadi iz Ure, srpsko-ruske jurišne stranke SNP, polivalentne SDP i manjinskih stranaka. I Socijaldemokrate će biti u vladi, pod uslovom da budu nevidljivi. Najmoćnija stranka DPS, sa više zastupnika nego svi pomenuti zajedno, davaće većinu i aplaudirati, ili mudrovati u slučaju neslaganja. I to tiho, diskretno i konstruktivno da ih Berija ne prijavi Eskobaru.
DPS znači Demokratska partija socijalista, ali o demokratiji i socijalizmu tu više nema zbora, te s obzirom na njihove trenutne domete trebali bi se zvati „Whiter Shade of Pale“. Prevedeno, bljeđe od najbljeđe sjenke i zvuči realno, a možda bi se dopalo i Eskobaru jer je to naslov pjesme američke grupe Procol Harum. E da, SNP znači Socijalistička narodna partija, mada s obzirom na njihovu političku praksu i idejno-programske izričaje trebalo bi da se zove NSP, Nacionalistička socijalistička partija, da ne aludiram na, znate već što...
I tako danima čekamo rođenje nove vlade. A onda se Joković, šef NSP-a, odluči da prvi izleti pri porođaju, ne bi li ugrabio što više pozicija po dubini i širini i onako glavat i plećat zaglavi u grliću političke materice. Tako sada imamo prenesenu trudnoću neodređenog trajanja. Možda bi pobačaj bio najbolje rješenje. Ionako se, osim manjinskih stranaka, radi o pionima Istoka i Zapada, a najjača crnogorska stranka je samo dekor.
Bože, kako ovo podsjeća na ukrajinsku tranziciju i tridesetogodišnju borbu Rusije i Zapada oko nje. Na kraju je završilo brutalnom ruskom agresijom. Tako i nas Eskobar i Kvinta pomoću ovih naših korumpiranih političkih pajaca pretvaraju u kusur u srpsko-albanskom velikodržavnom razmetanju po regionu. Naravno, region namijenjen Vučiću, ako promijeni stranu.
Samo, za razliku od hrabrih Ukrajinaca, mi se izgleda nećemo boriti. Pašćemo kao 1918. godine od obijesti velikih sila i udvorištva domaćih izdajnika. Sile su iste kao tada samo što je tada bilo stotinu osamdeset izdajnika na Podgoričkoj skupštini, a sada će ih biti stotinu osamdeset hiljada i to za sitnu lovu.
Kažu da su novi izbori rješenje. Kako za koga. Mi Crnogorci ćemo izgubiti izbore i u Podgorici i u Crnoj Gori. Hoće li već jednom DPS shvatiti da Ilir Bogdanović, mlađani umišljeni Rakočević, teatralni Andrija Nikolić, kontroverzni Ivanović i Gvozdenović i brojni pozeri ne mogu učiniti ništa i samo nam troše i vrijeme i nadu. Neminovna je ozbiljna katarza ukoliko vam je do pobjede i ukoliko vaš cilj nije očuvanje stečenih imetaka imbecilnim paradiranjem.
Na Cetinju vas je pomela Draginja vrckavim mahanjem komitama i odlučnim istupima u Skupštini. I sada se pravi mrtva nakon razbijanja crnogorskog bloka i čeka ministarsko mjesto, a vi ćete im davati većinu. Ivan Vuković je puno uradio u Podgorici, mlad je, obrazovan, nema korupcijskih afera, mogao bi okupiti nove ljude oko sebe i odlučno krenuti na izbore. Bolje mu je hrabro „poginuti“ na izborima jurišajući na pobjedu i vratiti se na katedru, nego da nas nakon poraza trijumfalno obavijesti da su najjača opoziciona partija u Podgorici.
Na kraju ostaje nam još jedna nada, Belveder. Mali Berija ga još sanja, boji se da će platiti za teror nad mirnim demonstrantima. I ne samo on, nego svi od Rukoljuba pa do Milačića. I sad od straha tuže trideset demonstranata za terorizam. A Careviću nezakonita koncesija kao nagrada za iživljavanje bagerima nad demonstrantima i njihovom imovinom.
Moramo pod hitno organizovati novi Belveder i onemogućiti izdaju zemlje. Nijesmo bili naoružani, ali ako ikad više uđe ijedan naoružani četnikoid u Cetinjski manastir, reagovaćemo i mi. No pasaran! Svi na Cetinje!
