Eh, sve je to bila jedna bezazlena šala muzičara, veli direktor Rudnika uglja Milan Lekić, pokušavajući da objasni snimak sa neke svadbe u Pljevljima na kojem se jednom od mladenaca zvanično saopštava da će, kao svadbarski dar, dobiti – rješenje za stalno u Rudniku.
Šala muzičara, a ne klasična zloupotreba položaja?! Biće da se i vrhovna državna tužiteljka Jovanović slatko smijala kad je vidjela klip, pa nije prstom mrdnula, ni da pita direktora za izjavu, ni da provjeri je li informacija o zapošljavanju bila tek plod mašte muzičara koji piju.
Šala, ma stvarno; čak i ono kad direktor Rudnika, sve praćen dobošarem i trubačima, šalje poljupce mladencima, klimajući glavom da će, sve, baš sve, biti završeno?
Naravno, nema ovđe ni zrna od aluzije na Kunderu i njegovu ,,Šalu“; nije riječ o fikciji ili umjetničkoj refleksiji totalitarne stvarnosti, koju je veliki Čeh majstorski pretočio u roman. Izgleda da neće biti posljedica po autora šale kao u pomenutom romanu.
Zato što u Crnoj Gori posljedica nema ni za veće prekršaje od jednog svadbarskog zapošljavanja. Ovo ovđe je crnogorska stvarna-stvarnost od kako su klerikalci zaśeli u sedlo vlasti, pa ta crnogorska svakodnevica liči na noćnu moru, mnogo goru od one iz vremena omrznutog jedinstvenog DPS-a.
Stvari su mnogo ozbiljnije i valjalo bi imati trunku osjećaja mjere. Pa čak i da mladenka ili mladenac nijesu dobili rješenje za stalno već narednog dana, ukoliko je obećanje o zapošljenju stvarno bilo zaista plod svadbarskog bahatog pijanstva - direktor Lekić je posljednji čovjek koji može govoriti o svadbarskim vicevima i pošalicama.
Jer, nije šala: za njegovog zemana, u državnoj kompaniji koja djeluje u sklopu energetskog sektora, zapošljeno je – više od dvjesta ljudi. Upućeniji kažu i više od trista, ako se računaju i ugovori o djelu. Sve redom partijski poslušnici, stranački simpatizeri i, što bi se reklo, ,,pošteni Srbi, koji su bili žrtve diskriminacije u prethodnom režimu“.
Žrtve su obilato naplaćene. Kad se sve zbroji, sa partijsko-rođačko-kumovsko-prijateljskim zapošljavanjima u EPCG-u Milutina Đukanovića, CEDIS-u Vladimira Čađenovića i u Rudniku uglja već pominjanog Lekića – nakrcano je više od hiljadu ljudi.
Uključujući onoga popa Krušića u Perućici, brata poznatijeg litijaša, protojereja Crkve Srbije Dragana. Javnosti manje poznatom Krušiću, ,,šaljivi“ litijaški menadžement Elektroprivrede našao je radno mjesto da, valjda što je dobro sa Onim gore, kadi za malo više kiše u doba suše.
Šala? Ne, nije. Kao što nije smiješno što su sve crnogorske inspekcije, brojne nevladine organizacije ili drugi borci za pravdu i pravnu državu mirno otćutali činjenicu da su se od 30. avgusta 2020. mnogi u državnoj upravi ili državnim preduzećima zapošljavali sa uredno izdatom potvrdom o učešću na ,,svenarodnim litijama“ koje je organizovala Crkva Srbije.
Naravno: svaka promjena u vrhu državne vlasti znači i promjenu određenog broja ljudi u državnoj administraciji. Tako je u Evropi, tako je i u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon pobjede Bajdena, stotine i stotine ljudi iz Trampove administracije napustilo je službu, jer nova politika prosto hoće da formira nove timove; da je Makron izgubio izbore, za njim bi pošli mnogi, opet stotine i stotine, a njihovo mjesto bi zauzeli ljudi iz ekipe Le Pen.
Bilo je logično da i u Crnoj Gori, nakon smjene trodecenijske vlasti DPS-a, dođe do promjena, ne samo u vrhu državne vlasti, u državnim direktoratima i upravama, nego i promjene top menadžmenta u brojnim državnim preduzećima. To se, zakonomjerno, i dogodilo.
Ali nije logično, niti se može opravdati potrebom za promjenama kada su, Krivokapićevi ministri naređivali politički odstrijel i kada su, kao u čistki koju je sprovela Vesna Bratić, nezakonito dobijali otkaze direktori osnovnih i srednjih škola, stručna lica u stručnim službama...
Samo zato što je neko procijenio - ,,nijesu naši“. Ta će nakaradna logika iz vremena ,,apostola“ i sužanja Crkve Srbije koštati državu milione eura iz džepa svih građana. Ali one koji su to osmislili i sproveli, protiv kojih postoje desetine krivičnih prijava, neće koštati ništa, izgleda da ih za sada neće ni provjeravati...
Na taj način se samo obnavlja nakaradni obrazac ponašanja, matrica koja uništava sistem. Zato se ne treba sprdati onoj sekvenci iz Pljevalja. Ukoliko sve ostane posmatrano kao nezgrapna šala, ne bi trebalo da se sjutra čudimo nekom novom svadbarskom snimku, nove vlasti.
Nešto kao: ,,Za mladoženju menadžerski ugovor, a za kuma diplomatska služba po dubini...“ Jedina će razlika biti što ovog puta dar neće dobiti neko iz DF-a ili Demokrata, nego iz Ure, SDP-a ili iz DPS-a...
