Iako je prošlo duže od 60 dana od opozicione izborne pobjede, Crna Gora još čeka na formiranje prve reformske vlade. Već dva mjeseca su sve četiri nahije i brda zaokupljeni nadgornjavanjem pobjednika oko učešća u vlasti. Svi se akteri političke predstave Crna Gora – Na pjenu od mora, naravno, gromoglasno pozivaju na državu, građane, istinu, svetost izborne volje, poštenje, čojstvo, profesionalnost, poštovanje datih obećanja, i prijete potencijalnim izdajnicima istorijskog dogovora.
Oni koji nijesu pratili situaciju bi mogli pomisliti da su izborni pobjednici imali nekakav smisleni dogovor, koji je išao makar i puškomet dalje od djetinjaste logike ,,samo da Đukanović ode, poslije ćemo lako…“.
Crnogorsko "čojkanje”
Nadam se da je sada svima jasno da, osim jalove kvazi-patriotske retorike, nije bilo konkretnog plana za poslovični ,,dan poslije“. Takođe je jasno da su sebičnost, sujetnost, pretvornost (,,pošteno, pa ko koga…“) i poznata crnogorska pizma još uvijek osnovne i najsnažnije karakterne crte našeg političkog, medijskog i uopšte - javnog prostora. Značenje riječi kao što su sramota i odgovornost su iščilili u Crnoj Gori. Zanijemljeli od ,,čojkanja“ starih i novih narodnih prvaka i tribuna, građani rezignirano čekaju kraj serijala i gašenje svijetla na pozornici.
Uz obilatu dozu medijske manipulacije, detalji borbe za pozicije se poturaju pod nos stanovništvu koje je već sluđeno strahom od virusa, izolacijom, smušenim odgovorom institucija na pandemiju, rastućom nezapošljenošću, propalom turističkom sezonom, prispjelim ratama kredita, upitnom isplatom penzija, prijetećim bankrotom javnih finansija…
Da sam, kojim slučajem, umro prije nedavne izborne pobjede opozicionih partija, zatrpali bi me edmontonski grobari kao neznavenog soroševca i ostrašćenog montenegrina. Otišao bih da orem ,,nebeske njive“ razočaran i zato što Crna Gora nema dovoljno profesionalnih kapaciteta da radi na neophodnim reformama.
Danas sam dvostruko srećan. Prvo, još uvijek sam živ. Drugo (i ne manje važno): izborni pobjednici su me ubijedili da ne moram brinuti o budućnosti Crne Gore, i sumnjati u njihove garancije za uspjeh predstojećih reformskih procesa.
Navala eksperata
Nova zvijezda na crnogorskom političkom nebu je, poput Djeda Mraza, obznanila da u svojoj vreći ima dovoljno eksperata ne samo za jednu, nego za dvije vlade! Samo da ga puste da odriješi vezicu, i po Crnoj Gori prospe ekspertske zvjezdice spasa koje će, kako nam i Alexa obeća, državu pred bankrotom i u samrtnom zagrljaju virusa premetnuti u Švajcarsku na Jadranu.
Vijest o postojanju eksperata koji su doživotno pelcovani od bilo kakvog ideološkog, političkog, partijskog, vjerskog, nacionalnog, etničkog i plemenskog uticaja i tereta su potvrdila i dvojica osvjedočenih nezavisnih i objektivnih analitičara crnogorskog društva, gospoda Žarko Rakčević i Miodrag Perović. Na njihovu potvrdu o tome da znanje i profesionalizam koji će spasiti Crnu Goru ne mogu biti dovedeni u pitanje, pečat je udario i šalterski službenik koji u najnovijoj crnogorskoj sapunici igra epizodnu ulogu mogućeg predsjednika nove vlade.
Izgleda da je građanima koji su na nedavnim izborima glasali za svoje političke kandidate, svoje populiste i svoje amaterske guslare, svoje partije, svoje ideologije, svoje istine i svoje laži, svoje istorije i svoje vizije budućnosti, svoje popove i svoje ikone, svoje heroje i svoje zločince, preostalo da ovo svojevrsno ekspertsko garantno pismo crnogorskih tajkuna, tehnokrata i epistokrata stave u kufertu, pa kao Radosavova Milijana (ahhhh…Đekna), oližu ljepljivu ivicu, a kufertu ,,ture pod guzicu da se zalijepi“.
Nakon toga mogu kolektivno odahnuti, i zagledati se u bolju budućnost. Eksperti će sve da dovedu na potrebni nivo, pa će nam sve biti ravno od Rastoka do Vladivostoka.
Dva modela
Ipak, prije nego što odem ,,Bogu na istinu“, htio bih dati nekoliko napomena u vezi s trenutnim mahanjem ekspertima kao jedinom distolom koja nas može sačuvati od nezajažljivog Kurte koji je tek sjahao, i mlađanog Murte, koji je namjerio da zajaše reformsku crnogorsku bedeviju i na njenim leđima odgalopira ka evo-atlantskom zalasku sunca.
Smutna post-izborna situacija se predstavlja kao sukob vizija nove vlasti, pa se manipuliše binarnom opozicijom: ekspertska vlada, ili politička vlada. Dio pobjedničke političke strukture i njeni parapolitički koordinatori jasno i glasno kažu da žele epistokratiju: vladavinu eksperata. Ovakav model je u direktnoj suprotnosti s demokratijom, jer određuje nivo, formu, i značaj učestvovanja u donošenju političkih odluka u skladu sa nivoom znanja koje učesnik posjeduje. Epistokratija – vladavina eksperata – vezuje vlast, moć i znanje, pa može stvoriti monstruma kojeg je teško smijeniti i dekonstruisati.
Kada bi politički lideri i njihovi savjetnici odvojili vremena da promisle ove stvari, shvatili bi da je 30 godina vladavine DPS-a bilo upravo ono na čemu oni sada insistiraju – ekspertska vlada kao spoj znanja i moći. DPS slogan ,,Mi znamo kako“ je bio kondenzovani izraz epistokratije koji je Crnu Goru koštao mnogo.
Mislim da bi ovakvo promišljanje bilo korisno, jer pretpostavljam da građani Crne Gore nijesu glasali za Ura-modifikovanu verziju ovog slogana.
S druge strane, osnovna karakteristika demokratije je oduvijek bila ta da nije važno koliko građanin/glasač zna, ili ne zna. Građanin ima pravo učešća u procesu odlučivanja, zato što će živjeti s posljedicama sopstvene odluke, kakve god one bile. Iako u postizbornoj Crnoj Gori te posljedice mogu biti vjerske, kulturne, identitetske, pravne, ili neke druge, građani/glasači će živjeti s njima. Demokratija omogućava da ništa ne može trajati predugo, jer će se kad-tad pojaviti alternativa postojećem stanju.
Odgovornost
Insistiranje na tzv. ekspertskoj vladi aktuelizuje i pitanje legitimiteta i odgovornosti. Autoritet (vlast) je, u svom najjednostavnijem obliku, politički koncept. Za razliku od političara, koji svoj autoritet i legitimitet stiču i testiraju kroz politički/izborni proces, eksperti nijesu odgovorni glasačima, iako donose odluke i imaju moć kao da su bili aktivni učesnici u političkom procesu, i time zaradili legitimitet.
Naravno, hibridne varijante su i moguće, i poželjne. Ne treba zaboraviti da je vlada ta koja kreira specifični politički kurs i diskurs. Dosadašnja iskustva (domaća i međunarodna) ukazuju na to da su ministarske pozicije, gotovo bez izuzetka, političke pozicije koje odražavaju izborni rezultat neke partije, ili koalicije.
Ovo, naravno, ne znači da vlada ne može biti i ekspertska kada su u pitanju profesionalne pozicije u ministarstvima. Ipak, ne treba zaboraviti da su politički predstavnici dobili mandate na izborima kako bi kreirali specifičan politicki kurs koji, potom, profesionalci i eksperti na izvršnim funkcijama konkretizuju. Zanemariti ovu fundamentalnu činjenicu moze biti viđeno i kao nepoštovanje izborne volje građana.
