Etnografski muzej Crne Gore posjeduje elitnu zbirku eksponata od kojih je izložen samo manji dio od velikog i dragocjenog fonda. Inače, Etnografski muzej osnovan je 1951. godine. Bio je smješten u zgradi Biljarde do katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, a nakon toga je cjelokupan fond predmeta deponovan u zgradu Vladinog doma.
Opština Cetinje je 1987. godine ustupila Narodnom muzeju zgradu bivšeg Srpskog poslanstva koja je, naknadno, adaptirana za potrebe Etnografskog muzeja.
Od tada počinje golgota crnogorskog etnografskog blaga, iskustva sticanog i prenošenog generacijama na ovim prostorima.
Impresivna zbirka
Naime, zbirka Etnografskog muzeja broji više od 4.000 predmeta, uglavnom iz 19. i prve dekade 20. vijeka.
U 2018. godini, u djelimično rekonstruisanom izložbenom prostoru, Muzej je dobio prvu stalnu postavku. Koncipirana u prizemlju i na spratu zgrade, za njene potrebe iz postojećih zbirki tada je izdvojeno više od 400 karakterističnih predmeta s ciljem da se dočara narodni život i kultura etnički i vjerski heterogenog stanovništva Crne Gore, u periodu od sredine XIX do prve polovine XX vijeka.
Tako da ukupan fond Etnografskog muzeja iznosi oko 5.000 predmeta koji su, uglavnom, iz druge polovine XIX i prvih decenija XX vijeka, od kojih je trenutno izloženo svega 400 eksponata. Oni koji nisu izloženi nalaze se u centralnom depou Narodnog muzeja i to ni manje ni više nego – duže od 40 godina! Duže do četiri decenije van pogleda šire javnosti. Prostom računicom: izloženo je manje od deset odsto eksponata.
Možemo samo zamisliti za koje sve vrijednosti su crnogorska javnost i posjetioci Cetinja uskraćeni ovolikim neizlaganjem tih eksponata? Stručna javnost je mišljenja da nisu uskraćeni samo crnogorski građani, nego i inostrani posjetioci za vanredne vizuelne i druge doživljaje koji se mogu osjetiti posmatrajući predivne narodne nošnje, ćilime, košulje, preslice, stare upotrebne predmete i drugo.
Koje su utiske mogli odnijeti posjetioci Cetinja i Crne Gore ako nisu bili u prilici da vide najvažnija kulturna dobra jednog naroda, njegovu kulturu, način života, odnosno njegovo tradicionalno nasljeđe, koje se po iskustvima svih država najbolje prezentuje kroz etnografske muzeje?
To ćemo očigledno morati objašnjavati generacijama koje su rođene poslije 1979. od kada je ovaj prvorazredni kulturološki materijal nedostupan javnosti.
"Kakav Armani i Klajn!"
Kao primjer nepoznavanja i fascinacije tim etnografskim materijalom Aleksandar Saša Čilikov je, u jednom ranijem razgovoru za Portal Analitika, pominjao komentare svojihstudenata koji su za pojedine komade izloženih narodnih nošnji kazali: “Kakav Armani i Klajn”!
"Ove naše, često i nepismene, babe i prababe pravile su vrhunski modni dizajn sa nevjerovatno kvalitetnim osjećajem za boju i kompoziciju", tvrdi Čilikov.
Da bi se to crnogorsko nacionalno blago izložilo i prezentovalo bilo bi, po ocjenama stručnjaka, neophodno makar 1000 kvadratnih metara izložbenog prostora umjesto sadašnjeg neadekvatnog, rekli bi - prinudnog prostora, gdje su eksponati izloženi u svega 180 kvadrata.
Bez obzira na to što se stručna javnost u više navrata oglašavala i isticala neprocjenjiv značaj koji ovaj muzej ima za državu Crnu Goru, on je i dalje u malom izložbenom prostoru.
Sa ili bez stalne postavke izloženo je samo 400 eksponata, a gdje su predmeti iz drugih zbirki, kao na primjer: Zbirke narodnih nošnji, Zbirke privrednih predmeta, Zbirka pokućstva i posuđa, Oružja, Nakita, Muzičkih instrumenata, Predmeta za proizvodnju tekstila, Zbirke predmeta za uživanje duvana i drugo.
Muzejsko siroče
Dugi niz godina ovaj muzej potpuno neopravdano “uživa” neku vrstu statusa „muzejskog siročeta“. Danas Etnografski muzej, koji se nalazi u zgradi nekadašnjeg Srpskog poslanstva, posjeduje u depoima solidne zbirke koje mogu predstaviti načine privređivanja, ishrane, kulturu stanovanja, tekstilnu radinost, odijevanje, oružje, muzičke instrumente i druge elemente materijalne i duhovne kulture stanovništva Crne Gore.
Posebno značajna mogućnost ovog Muzeja je impresivna predstava narodne umjetnosti, što je dokazao uspjelim izložbama u Londonu, Moskvi, Pragu i brojnim drugim gradovima u inostranstvu i kod nas. U vjekovnoj odbrani slobode, narodna umjetnost na našim prostorima, sažimala je likovna stremljenja Crnogoraca, jer je bila jedini oblik likovnog izraza ovog naroda.
Svi etnografski muzeji u državama u okruženju imaju bolji status i vrlo su posjećene ustanove. Činjenica da je samo djelić etnografskog nasljeđa izložen na Cetinju govori da je potrebno učiniti više na prezentaciji nasljeđa.
Identitet jednog naroda, njegova kultura, način života, odnosno njegovo tradicionalno nasljeđe najbolje se prezentuju kroz postavke etnografskih muzeja.
