Kad je objavljen poziv na protest “Ima nas” ljudi su različito reagovali. Mnogi od njih, dobronamjerno i opravdano, a poučeni prethodnim lošim iskustvom i strahujući za budućnost i ishod građanske pobune javno su iznosili svoje stavove o protestu. I tu nema ničeg spornog, jer ti i takvi nijesu učinili ništa da umanje značaj protesta, naprotiv, prethodno su učinili mnogo na buđenju građanske i kritičke svijesti u Crnoj Gori. Elem, kao što niti jedna pojava ne izaziva samo jednu reakciju, niti provocira samo jednu kategoriju ljudi, i ovog puta javili su se oni na koje smo već odavno navikli.
Oni čije su ruke čiste poput Isusovih dok svojim učenicima pere noge: „Isus ustade od večere i odloži svoje halje te uze ubrus i opasa se. Zatim nalije vodu u posudu za pranje pa poče učenicima prati noge i brisati ih ubrusom kojim bijaše opasan“. E, baš takvi su se i sad objavili svijetu. Po ko zna koji put. Oni, koji će vam ako ih pitate reći da neupitno i bezrezervno vole Crnu Goru, ali mi znamo da mržnja prema crnogorskom predśedniku i njegovoj partiji nadvladava njihovu svetu ljubav prema otadžbini. Znamo da lažu i koliko god puta da ponove svoju laž ona neće postati istina.
To su vam isti oni koji bi izašli na ulicu i iz sveg glasa uskliknuli Ima nas, ali avaj, ne mogu, jer je na ulici ili Petar, ili Milutin, ili Brano, ili Vlad Tepeš, ili čudovište iz Loh Nesa! Ali, neko jeste uvijek na toj prokletoj ulici i sprečava naše domoljube da Crnu Goru odbrane od okupatora. Takvi će učiniti sve da relativizuju i obesmisle svaki vid pobune. Svaki napor da se Crna Gora odupre pogibeljnim scenarijima koji su joj naredni oni će proglasiti za odbranu sumnjivog kapitala bivše vlasti. Jer, svrha mudrosera i jeste da zamagljuje stvarnost, da pokuša da obesmisli sve što se ne uklapa u njegov svijet i svjetonazore. Pa su tako mudroseri-puritanci i ovog puta preplavili društvene mreže i vaskoliki javni prostor svojim kontemplacijama o motivima protesta.
No, ako pogledamo ko su dežurni relativizatori i kontaminatori zdravog razuma razumjećemo i prirodu njihovih komentara. To su vam isti oni koji su se odupirali, sa sve četničkim vojvodama pored sebe i odbjeglim tajkunom na video bimu. Isti oni koji su se protiv one vlasti borili dijeleći rovove sa sljedbenicima Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Njihovo odupiranje bilo je uvertira za popovsko litijanje, ako još nekom to nije jasno. Ostalo je istorija. Tad niko od njih nije problematizovao odbjeglog biznismena promovisanog u simbol otpora, u ikonu poniženih i uvrijeđenih, u gurua protesta, čije su se imaginarna plava torba i disidentska propovijed čekale na trgu, iz sedmice u sedmicu. Problem nijesu bili ni deklarisani četnici na istom svetom putu svrgavanja režima.
Ne, bilo je to pobratimstvo lica u svemiru. Savez s fašistima sklopljen je zarad višeg cilja? Ali, Petar i Milutin na protestu nesavladiva su prepreka da se stane na branik Crne Gore. Istina je ipak malo drugačija. Kako mogu braniti zemlju od onih koje sam ja doveo na vlast? Kako protestovati protiv zla koje sam ja izabrao i posadio na čelo Države? Zla kojem sam ja u ruke gurnuo lopatu kojom će iskopati raku Crnoj Gori. Kako se suprotstaviti šovinizmu, rasizmu i svakojakim drugim izmima koje sam ja oslobodio iz boce? To je sve što treba da znate o našim mudroserima. I da od njih ne očekujete ništa do ono na što su nas navikli. Ako kupujete maglu, znate đe ćete je naći.
Ima nas, i bez njih. Ima nas, jer nam takvi ne trebaju. Ima nas, bez takvih, jer zbog takvih i jesmo u blatu do vrata. Zbog takvih i jesmo na ulici. Ima nas, jer nema tog izgovora kojim će se takvi opravdati pred sobom. Sve ako neko drugi i povjeruje u njihove razloge. Razloge da se brani i poriče okupacija Crne Gore. Ima nas, koliko god takvi lagali o nama.
