EU i USA su prvi put poslije 30. avgusta 2020. jasno postavile pitanje predsjedniku države, predsjedniku Skupštine, predsjedniku i potpredsjedniku Vlade:
„Kakva je to sloboda građana i koji su to konkretni rezultati u procesu prihvatanja evropskih vrijednosti i standarda u procesu pridruživanja za koje se zalažu i koje promoviše vladajuća većina?“
Osim predsjednika, koji je realno obrazložio krizu sadašnjeg trenutka, ostali sagovornici su zbunjeni pitanjem odgovarali o zbiru mogućnosti – šta dalje, a ne o zbiru realnih uzroka političke i ekonomske krize.
Svjesni posljedica koje crnogorska kriza može izazvati u regionu i šire međunarodni zvaničnici su diplomatskim rječnikom iznijeli stav da su promjene u Crnoj Gori urgentne i da će međunarodna zajednica u izboru između teokratskizacije i demokratizacije društva, odlučno podržavati isključivo unapređenje građanskog društva i vladavinu prava zasnovanu na evropskim vrijednostima.
Predsjednik Skupštine i predsjednik Vlade više nemaju izbor da balansiraju između teokratizacije i evropskih vrijednosti. Potpredsjednik Vlade nema izbor da balansira između popularizma sa haotičnim rezultatima i vladajuće retrogradne većine.
Međunarodna zajednica očekuje jasan stav i odgovornost u procesu pristupanja. Više ništa nije u rukama premijera CG i njegovih mentora. Predsjednik Skupštine ima najteži izbor da se umjesto dogovorene igre sa nacionalistima u parlamentu i postupnog osvajanja lokalnih uprava, iz zamaskiranog i nejasnog centra pokrene u smjeru unapređenja procesa u daljem razvoju građanskog društva.
Potpredsjednik Vlade ima najsigurniju poziciju u vladajućoj većini, jasno evropski orjentisan i ima konkretnije rezultate svog kadra u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu kapitalnih investicija i posebno u Ministarstvu javne uprave, digitalnog društva i mnedija.
Međunarodni analitički tim za stabilizaciju globalnih kriza je markirao sedam kobnih grešaka crnogorske teokratske vlade
1. Privatizacija moći i pogubna reorganizacija Vlade;
(umjesto ponuđene racionalizacije – tragedija odgovornosti)
2. Umjesto depolitizacije institucija – diktatura pojedinaca;
(proizvod je identitetska kriza i nesigurnost građanskog društva)
3. Teokratizacija državne uprave i degradacija profesije;
4. Manipulacije prema međunarodnim partnerima i pritisak
na strane investitore;
5. Crnogorci i nacionalne manjine – „neprijatelji društva“;
(eliminisanje građana crnogorskog i manjinskih naroda sa svih bitnih pozicija značajnih za uređenje društva)
6. Nedostatak lične harizme i ozbiljnosti premijera;
(neodgovornost, neozbiljnost,nekultura i očigledan „Jeljcinov sindrom“);
7. Ignorisanje i unižavanje izborne volje građana.
