To što su opšta mjesta i nezaobilazni kliše u „srpskoj svesti“ o sebi, poznavaoce balkanskih istorijskih prilika nimalo ne iznenađuje. Iznenađenje se odnosi na Crnogorce koji, zaboravljajući vlastite pretke i svoje istorijske zasluge, pošto-poto nastoje da navodno svojim svjedočenjem podupru srpske laži. Stiče se utisak da biše Crnogorci branili srpske laži čak i onda ako biše Srbi od njih definitivno odustali.
Posebna je priča, primjera radi, u vezi sa lažnim Obilićima, Jugovićima i drugoj kosovskoj viteškoj vlasteli koju su izmaštali prije svega Crnogorci kao nesumnjivi vlasnici ijekavskog deseterca. Toliko je i za Crnogorce ta izmaštana slika kosovskih junaka bila primamljiva da su onda ustvrdili da sami potiču od na Kosovu poraženih srpskih vitezova. To im je bilo malo pa su takođe izmislili da su u bici na Kosovu učestvovali i Crnogorci, iako se autori toga „istorijskog“ otkrića nikad nijesu mogli sjetiti ni jednog crnogorskog imena. Ipak će danas Milan Knežević ili Andrija Mandić bez griže savjesti reći da je 1389. godine na Kosovu izginulo pola Crne Gore.
To da je slobodna crnogorska država Zeta, kao nasljednica crnogorske države Duklje, poslije Kosovske bitke i definitivnog pada Srbije u osmansko vazalstvo, više od 100 godina, bila i dalje slobodna, uspješno odolijevajući napadima srpsko-turskih zajedničkih trupa naravno da do Mandića i Kneževića kao saznanje ne dolazi.
Nije strašno što sličnim konstatacijama i danas mašu crnogorske folklorne mase, ali jeste, i to baš strašno, da nam predsjednik države, gospodin Jakov vjeruje u isto porijeklo i isti jezik Srba i Crnogoraca. Treba ga pitati, kad je tako, čega je on predsjednik i da li misli da prije prijema Crne Gore u Evropsku uniju, koga on lično predviđa za četiri do pet godina, predstoji prijem Crne Gore u Srbiju ili ,,srpski svet“ - svejedno.
Naš predsjednik države se nimalo ne uzbuđuje što Marko Šubara, stojeći pored predsjednika u vrijeme intoniranja himne, pokazuje isukani prst. Nema ni malo sumnje da bi gospodin Jakov hitro reagovao da je bila u pitanju himna ,,Bože pravde“ ili zastava sa četiri ocila. Uostalom, prećutao je i incident u Beranama vjerovatno držeći da su obje zastave njegovo vlasništvo i njegovo pravo. Eto zbog čega mu nacionalni Crnogorci, i drugi koji Crnu Goru doživljavaju kao svoju državu, ništa ne vjeruju.
U opštu konfuziju oko crnogorskog nacionalnog pitanja, himne i zastave utrčao je Emir Kusturica da nas obrazuje tvrdnjom da je Sekula Drljević autor stihova crnogorske himne iako je pomenuta pjesma bila poznata i u školi kad je Sekula Drljević imao tek sedam godina. Valja tim povodom pitati Kusturicu zbog čega je Sekula Drljević proglašen za ratnog zločinca iako nikoga nije ubio, a sam je stradao od četničke kame. To je jedini ratni zločinac iz Drugog svjetskog rata koga su zaklali četnici.
Ostavimo četnike i Kusturicu, pa se okrenimo našem novom predsjedniku. Griješiš, gospodine Jakove, kad prognoziraš prijem Crne Gore u EU za četiri ili pet godina. Ne može se u Evropu sa litijama i sličnim divljaštvom. Pokažite nam i jednu zemlju iz Evropske unije koja je toliko zarobljena klerikalnom sviješću da crkva bira vladu, a onda upravlja vladom i državom. Uostalom, to smo doživjeli posljednjih tri godine.
