Renesansni slikar, rođen u Kotoru poslije 1415. uvijek se potpisivao tako da naglasi mjesto svoga rođenja. Laurentius Bon de Catharo, Laurentius Dobricevich de Catharo, Laurentius Marini de Catharo, Laurentius Maroevich de Catharo, Laurentius pictor de Catharo, su potpisi slikara koji je svojim djelima aktivno učestvovao u stvaranju zapadnoevropske umjetnosti 15. vijeka.
Lovro Marinov Dobričević i danas izaziva izuzetno interesovanje zahvaljujući snažnoj slikarskoj individualnosti koja je prepoznata kao vrijedna u zapadnoevropskoj umjetnosti 15. vijeka. Tako se danas ovom slikaru pripisuju desetine djela rasutih širom Evrope - od Boke, preko Dubrovnika i Venecije, do Rima, Praga, Londona i dalje.
Lovro Marinov Dobričević školovao se u Veneciji, u radionici poznatog gotičkog slikara Mikele Đanbona. Nakon školovanja vratio se u rodni Kotor i otvorio slikarsku radionicu.
Razdoblje vezano za Boku i rodni mu Kotor još uvijek krije mnoge nepoznanice.
Pretpostavlja se da je prva slikarska znanja dobio u rodnom gradu koji je u to vrijeme imao slikarsku školu koja je bila prepoznatljiva na ovom dijelu Jadrana. Pretpostavlja se da se i danas u Kotoru i okolini mogu vidjeti ti Lovrovi rani radovi rađeni tehnikom živopisa. Najranije slikarstvo koje se može povezati sa imenom Lovra Dobričevića su ostaci fresaka u crkvi Sv. Ane. Stilskom analizom i komparacijom sa drugim Lovrovim djelima, posebno u manastiru Savini istoričari umjetnosti su ovo djelo njemu pripisali.
Iz tog perioda je poznato i da je oslikao poliptih za glavni oltar za Dominikanski samostan u Dubrovniku 1448, koju izveo zajedno s dubrovačkim slikarom Matkom Junčićem.
U Dubrovniku je 1455. naslikao i oltarnu palu za crkvu Franjevačkog samostana, od koje je danas ostao sačuvan samo mali dio. U Kotoru je puno radio ali je od tog opusa malo ostalo.
Pretpostavlja se da je 1456. naslikao Bogorodicu sa Hristom u Perastuza crkvu Gospu od Škrpjela. U svim ovim djelima mogla se vidjeti Lovrova originalost kao i otklon od strogih stereotipa kojima je učen tokom školovanja.
Sa imenom Lovra Dobričevića povezuju se i minijature u mletačkoj Marćani (Nr 7577) u rukopisnom kodeksu koji sadrži traktat o moralnim vrlinama i legendu o životu i čudima kotorskog zaštitnika svetog Tripuna.
Nakon selidbe u Dubrovnik 1459. godine otvorio je veliku slikarsku radionicu u kojoj se pominju i brojni saradnici. Tada je sa saradnicima i učenicima uradio mnogobrojne oltarske slike i ikone u Dubrovniku i okolini a slikao je i za bosanske franjevce. Njegov su rad nakon njegove smrti 1478. godine nastavili sinovi Vicko i Marino.
Njegove Blagovijesti Ludlow (Zbirka Werhner, Luton Hoo) mogu se povezati s poliptihom s likovima franjevačkih svetaca (Narodna galerija, Prag) koju su poručili kotorski ili dubrovački franjevci. Praški poliptih je jedno od najboljih ostvarenja Lovra Dobričevića i zasigurno pripada njegovoj zreloj slikarskoj fazi.
Sve navedeno govori da je Lovro Marinov Dobričević Kotoranin slikar koji se uspješno vinuo sa crnogorskih prostora do evropske prepoznatljivosti u periodu rane renesanse.
