Komentar

Zapisi iz Kafiristana: Ropstvo dogmi

Smailović: Put u mrak

U Crnoj Gori su ovih dana opet aktivni lešinari… Napadaju nemilosrdno već oglodanu lešinu. Pogađate, lešina je naša Crna Gora. I to boli sve nas koji smo Crnogorci, Bošnjaci, Srbi, Albanci, Romi, Hrvati, bez interesa

Smailović: Put u mrak Foto: Foto: UGC
Edin Smailović
Edin SmailovićAutor
PobjedaIzvor

Ima jedan dio zemlje u Avganistanu koji se zove Kafiristan. U prevodu kafir znači nevjernik, otpadnik, tako da Kafiristan možemo prevesti kao zemlju nevjernika, otpadnika.

Kroz istoriju je bilo puno onih koji su nazivani kafirima u svim djelovima svijeta. Pod tim izgovorom su vješani, čerečeni, spaljivani.

A šta je bio najveći grijeh onih koje su zvali kafirima? Pogađate, bila je to sumnja. Sumnja da je ono što je predstavljeno kao konačni poredak stvari dobro.

Kafiri su neprekidno pomjerali ljestvicu napretka ljudskog roda i zato plaćali najveću ovozemaljsku cijenu. Onu koja se plaćala glavom. Jer poredak sve trpi osim potiranja dogme da je to što se trenutno ima najbolje.

U Crnoj Gori su ovih dana opet aktivni lešinari… Napadaju nemilosrdno već oglodanu lešinu. Pogađate, lešina je naša Crna Gora. I to boli sve nas koji smo Crnogorci, Bošnjaci, Srbi, Albanci, Romi, Hrvati, bez interesa.

Napadaju je oni koji rekoše da su Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci itd. Rekoše da su oni jedini legitimni da oglođu sve do kosti. A legitimni su jer je partija zaključila da samo oni mogu i trebaju to da rade. Mi ostali trebamo da aplaudiramo. Ko bude aplaudirao i njemu će dati da malo glođe ono što ostane iza njih.

Ko ne bude aplaudirao ili ne daj Bože se pobunio, pošto nema Golog otoka daće mu se alternativa: može da umre od gladi ili da se iseli odavde.

Pri tome će ga svi prozivati za kafirski grijeh otpadništva. Jer doveo si u pitanje odabir Boga, pardon, odabir partije. Doveo si u pitanje dogmu na kojoj počiva cijeli ovaj nakaradni sistem.

Treba biti srećan onaj koga u Crnoj Gori danas nazovu kafirom. Njemu su dženetska vrata širom otvorena. I neka ga ne brine to što ga zovu kafirom. Jer su ga tako nazvali ljudi a ne Bog.

Ono što brine jeste što se ljudi pozivaju na Boga uglavnom kad najviše lažu ili kada se bliže kritičnoj tački očaja.

Kod nas se odavno laže, a sve smo očajniji.

Čekamo samo da poslušni partijski psi dokrajče ovo malo što je ostalo. Tada će svi govoriti istinu, ali to više nikome ništa neće značiti.

Sloboda će biti potpuna jer laž i poslušnost neće donositi nikakav benefit. Oni najbliži liderskim zadnjicama iskakaće iz njih. Iz njihovih pak zadnjica oni niži činovnici i partijski poltroni. Sve dok ne stignemo do onih koji su ulizice za džabe, za ne daj Bože da se ne zamjere. Ti su najviše krivi, jer ih je najviše i jer se ovaj zli poltronski poredak na njima zasniva.

I svi su u ovom poretku krivi. Svi osim kafira. Onih koji nisu vjerovali da im po bilo kome Bog šalje poruku zato su htjeli direktnu komunikaciju sa Bogom.

I Bog im reče: ,,Ja sam vas sve stvorio jednaki da budete“.

Nažalost, većina vjeruje partijskim glasnicima. I zato pohvala kafirima.

Bez njihove sumnje nikada ne bismo znali koliko nas vladari u svakom vaktu i zemanu lažu.

Portal Analitika