U Baru se mogu vidjeti primjeri devastatorskog odnosa SPC prema crnogorskoj kulturnoj baštini i svojevrsnog, kako se često može čuti, obilježavanja teritorije. Da bi dokazali da je to “obilježavanje” legitimno i legalno, SPC zauzima markantne tačke u okolini Bara.Naime, interesantno je da se primjeri koje ćemo navesti nalaze na dominantnim i prepoznatljivim visovima u okolini Bara. Kao i Rumija. Visovima po kojima je Bar poznat.
Krajem 20. vijeka i početkom ovog, crnogorsku kulturnu baštinu zadesio je devastatorski talas čiji je cilj bio i ostao da se nastavi kontinuitet prekrajanja nacionalne kulturne baštine. Posebno su u tom periodu stradali sakralni spomenici kulture, najviše oni kojima gazduje MCP Srpske pravoslavne crkve. Riječ je o kontinuitetu prekrajanja koji je zabilježen na čitavoj teritoriji Crne Gore. Sa jednim od drastičnih primjera izvođenja tih radova javnost se upoznala primjerom iz Bara. Očiglednost ovog prekrajanja mogao se vidjeti na primjeru Rumije i kulta Svetog Vladimira. Mogli smo se upoznati kako Srpska pravoslavna crkva besprizorno mijenja i zatire istorijsko nasljeđe Crne Gore rušeći kult Svetog Vladimira.
U Baru se može vidjeti, pored ovog na Rumiji, još primjera tog odnosa SPC prema kulturnoj baštini i svojevrsnog, kako se često može čuti, obilježavanja teritorije.
Jedan od tih primjera SPC obilježavanja teritorije vezan je za Sutorman. Sutorman je planina u opštini Bar. Nastavlja se na Rumiju od koje je odvojen prevojem Sutorman. Najviši vrhovi planine su Široka Stranica (1185) i Vrsuta (1183 m).
Kada danas dođete do prevoja Sutorman nećete moći da ne primijetite novosagrađenu crkvu stotinjak metara udaljenu od puta. Na tom mjestu je od ranije bio poznat antički arheološki lokalitet sa temeljima starog sakralnog objekta. U literaturi se može pročitati da je na tom mjestu postojao sakralni objekat po kojem je i čitavi Sutorman dobio ime. Pretpostavlja se da je crkva bila posvećena Sv. Romanu.
I zbilja, u neposrednoj blizini novosagrađene crkve vide se temelji starije, nažalost nedovoljno istražene crkve. Podaci o crkvištu na Sutormanu 1962. godine publikovani su u monografiji o Starom Baru profesora arhitekture Đurđe Boškovića.On je tada o crkvi Sv. Romana i Sv. Marka na Sutormanu zapisao:
“Gotovo u samom sedlu Sutormana, prema Limljanima, nalaze se ostaci jedne male usuvo zidane kapele koju meštani nazivaju crkva sv. Romana i sv. Marka. Jedna crkva sv. Romana pominje se međutim prilikom postavljanja granica sela Limljana u Milutinovoj povelji Vranjinskom manastiru iz 1318. Godine. Nije otuda isključeno da je suhozidina na Sutormanu postavljena na mestu na kome se nekada nalazila ova crkva”, piše on tada. U prilog toj tvrdnji može se naći i podatak u knjizi Studia antibarensia dr Sava Markovića. On iznosi podatak da su u okolini Bara karakteristični sanktoremski toponimi, koji su dobili ime po svecima i zaštitnicima, svjedočeći o slovenskoj simbiozi sa romanskom (mikro) toponimijom područja živog bilingvizma: Sutorman<Sanctus Romanus.
Tako da o toj staroj crkvi zbog nedostataka arheoloških istraživanja danas nećete puno pročitati ni saznati, ali će vas na prevoju Sutorman dočekati objekat koji će svojim novim stilom govoriti o tradiciji na ovom prostoru.Dočekaće vas sakralni objekat, crkva Svetog Romana Slatkopojca, za koji piše da je hram SPC. Kojim je ona obilježila ovaj planinski vrh u okolini Bara. Možete čak pročitati danas na internetu da i planina i crkva nose ime Svetog Romana Slatkopojca.
I ovdje se može primijetiti da se unošenjem ovakvih elemenata mijenja i umanjuje kulturološka i svaka druga vrijednost crnogorske kulturne baštine. Za neimare koji izvode ove radove nije problem. Ali trebalo bi da bude problem institucija koje se brinu o crnogorskoj kulturnoj baštini.
