U brojnim presretnutim komunikacijama pripadnika škaljarskog klana sa „Skaj“ aplikacije jedna od glavnih rola je – Abazović. Brat Dritan. Proizilazi da je, osim što se obećao Crkvi Srbije, u susret izborima obećanja dao i ljudima iz mafije. Muka je to. Ko uđe u đavolje kolo teško iz njega može izaći bez posljedica. I sada, kada odlazi do kraja neobavljena posla, mafiji duguje odgovore. Što i čini: u panici, konstantno proziva nekoliko slobodnih medija, da su oni krivi. Da su dio onog drugog klana. Da se prvo sa njima treba obračunati…
Juče je pošao i korak dalje – direktno je targetirao jednog novinara – Draška Đuranovića, glavnog i odgovornog urednika Pobjede. Zastrašujuće je kada postoje indicije da je jedan premijer saradnik mafije. Ali, još strašnije je kada takav premijer crta mete medijima, pa mu to nije dovoljno – već javno isporučuje ime onog koji mu je, izgleda, najveća smetnja?!
Strašan je muk institucija na Abazovićevo uporno i opasno targetiranje. Ćuti, uglavnom, i civilno društvo, medijske asocijacije i udruženja, ombudsman, a ne glaskaju se ni Brisel i Vašington. Mi – sami. A sa druge strane: premijer, institucije pod njegovom kontrolom, njegova žestoka medijska potpora u Crnoj Gori i Srbiji, društvo iz civilnog sektora…
I bljuje Abazović vatru, žestoku i opasnu. Spašava sebe. I na tacni isporučuje „škaljarcima“ medije koji su smetnja. Sada i novinare poimenično. Kad on nema moć da nas ućutka, predaje nas svojoj „braći“ da pokušaju oni. Neće nas ućutkati. Ali, bilo bi očekivano, kad ćute ovdašnje institucije, da ga, makar kurtoazno, upozore Brisel i Vašington da je udar na slobodu medija udar na demokratiju. To su, u nekom ranijem periodu, stalno ponavljali. Kao i Abazovićeva Ura, dok se zalagala za evropske, civilizacijske vrijednosti, prije paktiranja sa Crkvom Srbije i mafijom. Tada su on i Ura znali da su slobodni mediji, intelektualci i civilni sektor neophodan korektiv vlasti u svakom društvu i poručivali kako je Milo Đukanović stvorio sistem u kojem „slobodni mediji bivaju anatemisani, kao i svi kritičari vlasti i proglašavaju se nacionalnim neprijateljima i izdajnicima“.
Abazović, danas, sve kritičare etiketira kao fašiste, čak i naciste, ekstremiste, saradnike mafije, švercere… Kada je „uhvaćen“ kao saradnik sumnjivih likova – poput špijuna Stevana Simijanovića, pa kada je tvrdio da mu je neko nudio 21 milion, ili kada je priznao da je imao kriptovani telefon – što je samo djelić njegovih zakulisnih rabota u prethodnih dvije godine, javnost je uvijek slagao u nesuvislim pokušajima da se odbrani od istine.
Da, sad nije lako – mafija mu diše za vratom. I što čini „zeleni“ premijer – na sramotu demokratskih vrijednosti za koje se zalaže evropski pokret kojem pripada – mafiji ispostavlja listu nepodobnih medija i jedno ime?! „Brat“ iz „Skaj“ aplikacije, koji je „škaljarcima“ obećao da će im sa grbače skinuti tužioce i sudije, one čije su likvidacije i prebijanja spremali, nije dovršio posao.
Specijalno tužilaštvo sada je „u sigurnim rukama“, ali Abazović je odlazeći. Nije spriječio „odlivanje“ komunikacija sa „Skaja“, sve sudije još nijesu „počišćene“, a optužnice koje su ranije pokrenute mogu doći „u ruke“ nekog od „nepodobnih“… I tako dalje…
Zanimljivo, prije nekoliko mjeseci, nekadašnji „brat“ u pobjedi opozicije, lider Demokrata Aleksa Bečić, najavio je da će „Crna Gora u narednom periodu da sazna s kim je današnji premijer razgovarao i o čemu putem ,,Skaj“ aplikacije, kao i da li je bilo nekih zanimljivih susreta i s kim“.
To što je javnost saznala je zastrašujuće i neprihvatljivo. Institucije moraju da reaguju i pruže odgovore. A mi ćemo nastaviti da radimo svoj posao. Odlazeći premijer nije nas uplašio ni ranijim prijetnjama, pa ni onom da može uhapsiti Đuranovića, a neće nas zaustaviti ni ovom posljednjom – kojom je škaljarskom klanu isporučio mete. Ali, očekujemo da i institucije počnu da se bave svojim poslom, da rade u interesu države, a ne za račun Abazovića i agendi koje je obećao Crkvi Srbije, a izgleda i „škaljarcima“.
