Još malo pa izborni obračun. U međuvremenu, takozvani pregovori su pokazali da dogovora nema i pored iskazane spremnosti DPS-a da nudi ono što se ne smije nuditi u građanskoj i sekularnoj državi 21. vijeka, Srpska crkva je mangaški grubo odbila čak i pomisao na registrovanje, kamoli da prihvati primjenu makar i izmijenjenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Iako bi se molilo istome Bogu na istim liturgijama na istome jeziku u istim crkvama, po istim knjigama i kanonima, pacena stradalnička nebeska srpska duša ne može da podnese činjenicu da im je imperijalna moć toliko opala da ni CG volovi, kako nas Đedo nazva, više „ne fermaju ni dva posto“ tu čast što ih Serbija naziva svojim cvijetom i svojom Spartom.
Hoće svoju državu i svoju crkvu ka što su je imali, a srpska crkva mora da se registruje. Inače, nema vožnje, Miško. Ali neće svi Crnogorci. Ima jedan dio prepametnih „tradicionalnih“ i iskonskih crnogorskih Srba još od Adama koji hoće carstvo Dušanovo. Jesu manjina, ali su „besni“. Sve ovo rečeno nije baš ovako, niti mora biti ovako. U suštii, to su fantazmagorije umišljenih balkanskih seljačkih voždova, tranzicionih „valorizatorskih“ emancipatora, i sitnog političkog bašibozluka koji su svi bučno uz talambase krenuli na Skupštinu po apanaže i „benefite“. Ko na većinu, ko na pobjedu ili bojkot, ko na nesretni cenzus. Ima tu nešto i građanskih likova i stranaka, ali samo da začine. Kao biber po pilavu.
IME (NI)JE ZNAK
Kako se snaci u ovome ludilu? Teško. Stari Rimljani su imali poslovicu „Nomen est omen“, odnosno „Ime je znak, predznak, znamenje, kob i slutnja. Ali ova antička mudrost kod nas ne važi. Evo imamo Demokratsku partiju socijalista, Socijalisticku narodnu partiju, Socijaldemokratsku partiju, Socijaldemokrate, Novu ljevicu. Svak normalan bi pomislio da bi programska koalicija ovih stranaka zvučala normalno jer su sve zvučno istakle svoj socijalistički lijevi karakter. Ma nema šanse, jebeš Rimljane i njihove mudrolije. Oni su samo oko 400 godina vladali kompletnim Mediteranom od Španije do Persije i Evropom do Rajne i Crnoga mora i Britanijom do Škotske.
Ovo je Wild beauty, kako recemo mi u Grblju: SNP i Nova ljevica su sa četnicima, ostali svak za sebe. I ne pomišljaju da nam treba dvotrečinska većina da riješimo problem izbora u tužilaštvu i sudstvu i neophodne izmjene Ustava. I uglavnom radi se o strankama sa po jednim ili dva proroka i desetak apostola ali sa globalnim pretenzijama, i koji ce ucjenjivati najmocniju stranku brljajuci je sve dok ne uhljebi nerealo velik broj njihovih klijenata. Najmoćnija stranka prosipa liberalno demokratsku i euroatlantsku demagogiju, korupcionaši i svojim identitetskim vrludanjem izigrava nacionalne Crnogorce. Ali ona nam je posljednji bastion opstanka države. U stvari nije, mi smo u NATO-u i granice će biti neupitne ali će zemljom vladati velikosrpska crkva i svesrpska oligarhija po ruskim uputstvima i opsjednuti domaći krkanluk. A nama ponovo 1918. i to ponovo bratski i demokratski, jer ovo će biti najmeđunaroniji izbori koji su se desili. Izborni proces ce nadgledati EU a Srbija i Rusija i strana crkva slobodno diktirati liste i koalicije i lidere i slobodno upumpavati milionske izborne potpore. Ne samo da se više ne može vjerovati imenima stranaka nego ni izjavama lidera ni bombasticnim programima.
OD DAKE DO JOANIKIJA
Demokratski mlađani Krapović uzvikuje živjela Crna Gora, a treci dan nakon pobjede na lokalnim izborima pošao je sa istomišljenicima da stvara Zajednicu opština „Srpska Boka“. Ponešto sam shvatio od Hegela ali evo deceniju ne mogu nikako mesiju Bečića i njegove bombastične proklamacije sa kic bina i govornica i trivijalne bilbord poruke. Evo sad je bubnuo „Mir je naša nacija“. Mir je vojnopoliticko stanje a nacija je politicki istorijski i kulturni fenomen. Opet babe i žabe i kruške i jabuke. Ovo mu je mogao smisliti samo njegov koalicioni intimus Pavićević i predosjećam ponovni pokušaj oživljavanja ustavnog patriotizma, koji je u našem slučaju samo podmuklo lajt velikosrpstvo.
Nadu mi daje činjenica da svaka stranka kojoj je Pavićević ideolog prođe poput „Crnogorske“. Od Dake eurotocivog i Vučića nametnuti, a od Đeda i Joanika hirotonisani novi lider Fronta, gospodin Krivokapić, bio je, neki mjesec, kao lider NVO kodnog imena „Ne damo Crnu Goru“. U prvoj milisekundi sam pomislio da imamo nešto zajednićko ali sam već u drugoj shvatio da oni ne daju Crnu Goru nama Crnogorcima. Imam osjećaj da će ovo završiti kao sa Cakijem. Kad izgube na izborima onda će mu Radulović podviknuti – ,,Vrati zube šešir auto i odijelo“.
Što reći o DPS-u? O njima je već sve rečeno. Rekla je i EU i opozicija i tužioci i sudije i oni sami... Kako će ko gledati na to, zavisi od toga odakle na njih gleda; da li sa Lovćena ili Avale ili sa Monblana ili Kavkaza. Mi sa Lovćena ne možemo a da im ne priznamo neka dobra i velika istorijska djela. Ipak, glasačka je pučina stoka sitnog zuba ili kako Amfy veli stado. Marks, slava mu i milost je rekao: „Ne određuje svijest ljudi njihovo biće, već obrnuto, njihovo društveno bice određuje njihovu svijest“.
Kako to izgleda kod nas objasniću na primjeru Kadmovoga grada Budve. Na vrhuncu vladavine one osuđene garniture DPSovske lokalne vlasti, Budvani su glasali za njih sa 76 posto. Na prvim izborima nakon presuda i zatvaranja sa 33,75 posto. A nakon ustoličenja nove velikosrpske vlasti krenuli su ka njoj preletaci u velikom broju, i to jatimice. Srećom, bila je sezona lovostaja pa lovci nisu u Mrčevom polju čekali prepelice na prelet, inače bi bilo pogibije. Sad, 30. avgusta možda opet bude preleta, ali na stranu DPS-a i partnera, ko zna? To brine bata Cara i onog iz kuhinje Demokrata. Tako je to u Montenegru. Mnogi ovdje ne glasaju na osnovu uma razuma, morala, ideje i opredjeljenja, nego iz maloga mozga, često podlo i intereš džijski, a sve uz heroično busanje u prsa i slavne pretke. I istoriju, bilo lažnu, bilo pravu. E, takva nam je biračka baza, zato nam je ovakva politička i društvena nadgradnja. Približava se 30. august ili sudnji dan. Toga dana su izbori - kao i uvijek istorijski - i desice se jedna od dvije prorecene apokalipse. Ili će stradati svetinje u Crnoj Gori i umjesto velikosrpskih ponovo postati crnogorske, ili ce Crnogorci ostati i bez vjere i crkava i obraza, nacije, istorije i države.
