Trijumf države ne mora u isto vrijeme da bude i pobjeda naroda. Trijumf može biti i stranputica te su u tom slučaju države prolazne a pobjede lažne. Velike pobjede moraju pratiti hiljade malih jer samo vidljivi postupci nose vjeru i sigurnost u nevidljive postupke. Crna Gora i njeni građani zadnjih su godina na meti zlokobnog projekta "srpski svet" koji će u suštini dotući njegove ideologe ali nažalost ostavlja ožiljke i otvorene rane koje teško zarastaju.
Tog 3. avgusta Crnom Gorom prošetali su se crnorisci za kojima su se vukli repovi. U rukama su nosili vile i zmije umesto zastava slobode u želji da svoj pir proslave novim krvoprolićem uz njima najdraže zvuke plača djece, vriske majki i jauke baka. Siktanjem i cerekanjem klanjali su se Sotoni u ime slobode. Čudi se tome mnoštvo naroda koji to gleda, upire prstom i kaže: "Može li nas više ovo zlo mimoići?"
Postavlja se pitanje - da li je moguće da predstavnici države nijesu vidjeli znake i odlučno stali zmiji na glavu nego goste one koji trguju zlom za čašu prividne časti? Odgovor je jednostavan, ovim ugovorom u Crnoj Gori otvoren je još jedan most koji će premostiti i skratiti put jednoj vjerskoj sekti do njenog krajnjeg cilja - nestanka. Iako građane Crne Gore, Gospod sad vodi kroz pustinju iskušenja, možda jače nego ikad, on ih ujedno i nagrađuje iskustvom i mudrošću da kroz male pobjede dođu do velikih trijumfa. Ugovor će biti poništen, crnorisci posramljeni, stranputice pretvorene u put pobjede, ali ova lekcija je nauk da treba ukloniti i crvuljke da se ponovo ne uvuku u duh pobjede.
(Autor je nekadašnji sveštenik Crkve Srbije i autor knjige, bolnog svjedočanstva o pedofiliji u ovoj vjerskoj zajednici - "Ispovijest kako smo ubili Boga")
