
Juče sam pisao o pogubnim namjerama i ciljevima koje žele postići autori temeljnog ugovora, kojeg država Crna Gora, iako za to ne postoje zakonski uslovi (SPC nije registrovana u CG) namjerava da potpiše sa Srpskom crkvom.
Danas želim reći nešto o potencijalnim potpisnicima tako opasnog ugovora za Crnu Goru i njihovoj podobnosti da to i urade.
Potpuno je prirodno i normalno da premijer i vlada u svim pravnim poslovima sa trećim licima i subjektima, štite isključivo interese države koju predstavljaju. Znajući svi dobro odanost, posvećenost i privrženost našeg premijera i ministra pravde, Srpskoj pravoslavnoj crkvi, opravdano se upitati, čije interese će oni zastupati kod zaključenja jednog takvog ugovora od velike važnosti i za državu i za crkvu.
Ako dobro znamo da su premijer Krivokapić i ministar Leposavić, najodaniji ljudi Srpske crkve, koja ih je uostalom i dovela na najviše državne funkcije, ako znamo da se ovaj važni ugovor pripremao u strogoj tajnosti iusaglašavao sa Srpskom crkvom iza leđa crnogorske javnosti, opravdano je sumnjati, da ni Krivokapić, ni Leposavić u ovom pravnom poslu neće štititi interese države, sa funkcija na kojima se privremeno nalaze, nego interese Srpske crkve kojoj su zakleti, i što ne reći, čije interese štite iznad svega.
Po mom skromnom mišljenju oba ova, trenutno državna funkcionera su u KONFLIKTU (sukobu) INTERESA za izvršenje ovog važnog pravnog posla koji može imati veoma ozbiljne pravne i druge posljedice po državu koju oni predstavljaju.
Po mom mišljenju i čitava ova vlada je u konfliktu interesa za ovakav pravni posao jer su svi do jednoga, zaključno sa vicepremijerom Abazovićem na zajedničkom zadatku satiranja Crne Gore u interesu i po unaprijed utvrđenim planovima, upravo Srpske crkve i matične joj države Srbije.
Ovo danas napisah da svi razmislimo i o ovoj dimenziji koja dodatno opterećuje i kompromituje najavljeni pravni posao. Činjenica da se sve odvijalo pod velom tajnosti, samo potvrđuje sve naše sumnje.