Dragi čitaoci, nemojte pomisliti da sam ciknuo ka' gola demižana i da ću porediti maloga Beriju sa Ajnštajnom i njegovom teorijom relativiteta. Ovo je pokušaj ismijavanja bahatog relativizovanja uma i razuma, istorijskih i društveno-političkih iskustava i znanja u jednoj maloj državi, kvantnih geografskih i populacionih razmjera. Prvo, ni ja, a ni većina vas, nijesmo baš kvalifikovani da pametujemo o Ajnštajnovoj teoriji relativnosti. Drugo, njenu ispravnost dokazalo je bezbroj astronomskih mjerenja i astrofizičkih eksperimenata, a prvi izvedeni Berijin pokus pao je odmah na pokušaju sa apostolskom vladom. Treće, ako nekome smeta Ajnštajn i njegova teorija, taj treba samo da otkrije brzinu veću od brzine svjetlosti i odmah je obori, jer je konstantnost brzine svjetlosti osnov i uslov ove teorije.
Našeg Beriju ne možeš oboriti jer nema nepromjenljivih konstanti niti osnova i ne možeš ga uhvatiti ni za glavu ni za rep. No, i Ajnštajn snosi određenu krivicu. Svojevremeno je izjavio da samo kosmos i ljudska glupost nemaju granice. Neko je Beriji prenio ovu misao te se on uhvatio za bezgraničnu glupost nas građana i glasača, kao i svoju i svojih saradnika i sad je zabanio.
Potpuno je relativizovao značaj broja izbornih mandata u parlamentu kao i parlamentarnu praksu i običaje. Sa svoja četiri mandata od ukupno osamdeset jednoga, nakon poraza bivše vlasti 30. avgusta 2020, gromopucatelno se proglasio za gejmčejndžera i barjačio u ostvarenjima nakana kleronacionalističke apostolske vlasti. Prihvatao je sve što bi ovi predložili, i tajna zaduživanja i staljinističke čistke institucija nauke, prosvjete i kulture, kao i bahanalije i sulude ekonomske vizije novopostavljenih genija. Prihvatio bi i potpisivanje temeljnog ugovora na neviđeno, bez obzira na njegovu štetnost i nezakonitost, da premijer Zdravinjo nije skontao da je to krajnji domet koji se od njega očekuje i da bi ga poslije toga Mandić i ,,frontaši“, uz podršku Vučića, smijenili.
I nakon terora na Belvederu nad mirnim demonstrantima, naš Berija je u bučnim nastupima prisvajao zasluge za taj odlučni demokratski teror. A onda se Eskobar, uz saradnju sa takvima iz EU, dosjetio da je Front nepogodan za ostvarenje zapadnih ciljeva. Bez da je trepnuo ili postidio se, Berija je odmah krenuo u nove kombinacije i obaranje vlade s namjerom pravljenja nove s njim na čelu.
Potpisana je neka „Deklaracija“ novih snaga koja se ni obimom ni pravnom ozbiljnošću ne može mjeriti sa običnim „Kućnim redom“ koji visi u svim ulazima stambenih zgrada. Naravno da su poslije toga nastale najneprincipijelnije pregovaračke egzibicije gdje je šibicarska pohlepa - kako ovih što su morali sići tako i ovih što prežaju da se uspnu, maskiranih u ganutljive humanističke i demokratske principijelnosti - počela da nam jede vrijeme dragocjeno za početak zaustavljanja našega propadanja. Koje će naravno preći u sunovrat ako se brzo ne obrne proces.
I, eto, napravili su nekakav nadrealistički dogovor i kao realizovaće ga poslije Vaskrsa. Inšallah i poslije Bajrama. Gledao sam konferenciju za štampu mandatara Abazovića i kako teatralno i autoritarno valja gluposti i nedosljednosti. Ako je to antrfile za njegov budući ekspoze onda smo ga, da prostite, najebali. Sitne strančice sa svojim mesijama u necrnogorskoj, negrađanskoj, neevropskoj i jednim dijelom fundamentalno velikosrpskoj vladi, će uz obaveznu i bezuslovnu podršku najmoćnije bivše vladalačke stranke da nas osove na noge za godinu dana i izvedu na buduće epohalne izbore. Gdje ćemo, gle čuda, slobodno i demokratski moći birati opet ove iste.
Šef kluba DPS-a će nositi titulu „evet efendije“, to jest obaveznog adoratora Abazovića i bratije, a on će se nepokolebljivo razračunavati sa kriminalom, korupcijom i nepotizmom zaostalim iz doba njihove vlasti? Ne čuh ni riječ o tome da će se baviti istim takvim pojavama u donedavnoj vladi kojoj je on bio potpredsjednik.
Ljudska glupost je stvarno beskrajna i ne vidim načina da se ona baš kod nas može ograničiti. Naročito u vrijeme njene snažne ekspanzije u Ukrajini. Ne kažem da među najavljenim kandidatima za ministre nema solidnih ljudi. Ali i oni će se u takvoj atmosferi i okruženju zakonomjerno uprosječiti. Naročito kad vide ministra Adžića, koji je „bistar kao boza“, poput mnogih Berijinih sljedbenika. Ali zato on kao deklarisani „Zeleni“ prosto relaksira stanje. Sad ne znam da li kao Eco Green, ili kao Muhamed Green ili kao zelen i nedorastao, ali su svi maniti za koaliranje s njim po zelenim krajobražjima lokalnih samouprava.
Za mene i slične neka ne brine, i neka bude relaks, mi ćemo se sami snaći na Belvederu.
