Bio sam u prilici jednom (ima tome i decenija), da jednoj važnoj ličnosti, u četiri oka, kažem kako nam se ponavlja povijest od 1905... („Bombaška afera“) pa nadalje do 1914. Nijesam pominja '916. ni '918. iako mi je bilo u primisli! Sad vidim da je i to imalo smisla.
Dok nam je to spremala, Evropa je još uveliko tepala knjazu pa kralju Nikoli kao „Caru junaka“ i „Tastu Evrope“. Oba tepanja su bila na mjestu a mi smo mu pritepavali „Gospodaru“! Na koncu je skončao u izgnanstvu i svojom i izvanjom pomoći... A Crnogorci su svemu asistirali. Prosto, bili su izdajnici i suverena i svog suvereniteta. Isto ka danas, držali su više do tuđina... A i Gospodar. Bio je uvjeren da će mu Rusi bratski dojaviti što će biti, prije no nešto pukne u Evropi, a on će se potom, prema prilikama akomodati.
Nije sa očekivane strane dobio nikakvu dojavu. Brzojav je stigao sa suprotne strane. U austrougarskom Sarajevu od srpske Crne ruke je upucan prestolonasljednik Austrougarske monarhije nadvojvoda Franc Ferdinand. Krvoločni I svjetski rat je počeo kao odmazda Srbiji. Srpsku stranu podržala je Rusija a Crnogorci su se kojevitez sjatili pred Cetinjski dvor da im Gospodar izda oružje, a za državu će se oni pobrinuti... već nam je znano kako! Survali su je do temelja i bestraga. Nijesu razumjeli da je to svjetski rat osvete među Velikim silama. Već je bilo upokojeno carstvo Otomana a trebalo je okončati i carstvo Habzburga, dok je Francuska je izgubila svoje (Napoleonovo) tačno vijek ranije, na Bečkom kongresu1814. Austrija je tada pozvala svu moćnu Evropu na 10-mjesečni izlet u Beč, na kome se politički orgijalo uz muziku i veselje o podjeli sfera uticaja. Uslijedila je potom u Parizu 1815. Sveta alijansa kao savez europskih monarha za mir u Evropi... kad se namire ne samo balkanskih provincija. Francuska je dočekala osvetu 1914. i ušla u rat, pa su 1918. od austrijskog carstva (samo da ga više nema) sklepali nekoliko država među kojima i Kraljevinu SHS bez Crne Gore kao ratnog saveznika Velikih sila. Naročiti kuriozitet politike Zapada, pored ostalog, je i to, što je Crnu Goru priključio „savezniku“, izazivaču paklenog I svjetskog rata koji je odnio milione ljudi a pritom je više Crnogoraca i njihove imovine stradalo od srpske (crne) ruke u miru, nego u svjetskom ratu.
Tada počinje golgota Crne Gore. Ugnana je pod srpsku nadležnost, uz veliku pomoć Francuske, a tobož je dala utočište crnogorskom posljednjem kralju da skapa bez zemlje i države. Međunarodni ugovori čak kad imaju snagu kongresa (Berlinski kongres 1878) postaju ništavi kad su interesi kongresmena u pitanju. Tačno na 40 godišnjicu nezavisnosti koja joj je u Berlinu međunarodno priznata, učinili su je ne samo nezavisnom nego i nepostojećom državom. Prepuštili su CG da je raskubu na banovine SHS. Pridružili su se zatiranju Crne Gore, pored Francuske, Engleska i Italija, a naročito Rusija da bi o istom trošku, preko Srbije, lakše kontrolisala sferu uticaja.
100 godina kasnije sve je isto... samo NATO (ne)ima riječ u ovom slučaju. Ali ne treba se NATO-m zanositi. Ako se do'vatimo međusobno, na što nas huška ista linija uticaja (Rusija-Srbija) NATO neće imati riječ... To je unutrašnja stvar Crne Gore, pa tu NATO ne pomaže jer nije napad spolja, iako je odavno znani, spoljni uticaj očigledan. A i smučili smo se nepouzdanjem svemu Zapadu. Kad nas je početkom 90-ih, u sastavu Jugoslavije, samo stopa dijelila od EU, zakoračili smo unazad ne sto koraka nego sto godina, pod vođstvom lažljivog S. Miloševića. Lagao je kad zine! Lagao je do zločina. Onda je sam sebi obezbijedio Evropu (u Hagu), a ona njemu uzvratila... tamo je zinuo zavazda.
Kad nas je čitavu jednu deceniju, kao suverenu Crnu Goru, samo korak dijelio od EU, mi smo zakoračili u pravni javašluk, kriminal i korupciju kojoj ravna nema u povijesti Crne Gore. Otvarali smo poglavlja za pristup EU i zatvarali, umjesto njih, sebe, u balkansku krčmu i doveli krčmare na vlast da raskrčme i ostatak. „Eksperti“ i probisvijeti su se probili u sam vrh i samo bog zna kako ćemo obršiti. Političari su nam samo puki kibiceri tuđe partije karata koja se igra na našem tavulinu. Svi u parlamentu demokratski kliču o kriminalu dok kriminalno krijumčare vlastitu zemlju, vidljivije nego što to čine proskribovani šverceri duvana. Neodoljiva je poredba sa cigaretama! Jedan dio Crne Gore se pali kod kuće a veći dio države šverceri izvoze!... Zarada je još neodoljivija. Njegoš, kad bi mogao da vidi uredbu kako stoji u Crnoj Gori, vjerovatno bi preformulisao onaj čuveni stih o Kosovu: „Crna Goro grdno sudilište, nasred tebe Sodom zapušio!“...itd do stiha „za pravilo ludost izabraše i vjerne mu sluge postadoše...“ itd.
Tepanje iz naslova, u jezičkom smislu znači i obraćanje nekome u duhu naklonosti, ali tepanje u Crnoj Gori znači i vrstu bolesti koja osujećuje razgovijetnu glasovnu artikulaciju. Tepanje, usljed prozeba, može značiti i oduzetost ruku i prstiju za bilo kakvu fizičku aktivnost. U sličnom smislu otepali smo i u pamet, pa nam je otpor vladajućem poretku i tepav i šepav. Potrošili smo riječi. Svi koriste iste i na isti način, mlake i neubojite, a ovaj poredak treba ubiti u pojam najubojitijim sredstvima. Gotovo da tješimo unutrašnjeg neprijatelja, da ga ne naljutimo što nam razvaljuje državu. Stoga i u tom smislu, tepaćemo i šepaćemo još dugo! M.R.Š.
