Kada se uđe kroz glavna gradska vrata u Kotoru, u zidu sa desne strane stoji klesani kameni reljef Bogorodice sa Hristom, pored koje se nalazi isklesani lik Svetog Tripuna, zaštitnika grada koji u rukama drži maketu Kotora i lik Svetog Bernardina, sa relikvijama grada, koje se nalaze u Katedrali Svetog Tripuna.
Zanimljiva je priča ovog reljefa i kako se on našao na tom mjestu nakon što je dislociran sa prvobitne lokacije na kojoj se nalazio. Kako je zapisao Ivo Stjepčević u knjizi „Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru“ doznaje se da je uprava crkve Sv. Nikole od vrtova („in loco hortorum“) koja se nalazila izvan zidina Kotora, ustupila 1445. godine zemljište franjevcima koji su se odvojili od onih u gradu, na kojem su oni sagradili samostan i kapelu posvećenu sv. Bernardinu. Nakon toga su uspjeli da obave sve neophodne radove kao i namještanje unutrašnjosti uključujući i slikarske radove.
Međutim, burna kotorska prošlost nije mimoišla ni ovaj samostan. Iz bezbjednosnih razloga po grad, Venecija je 1573. naredila da se kompleks manastira razori.
Tako je crkveni inventar iz crkve sv. Bernardina raznesen po gradu, a veliki kameni reljef sa Bogorodicom i Hristom između Sv. Tripuna i Sv. Bernardina ugrađen je kasnije u glavni gradski ulaz gdje ga i danas možemo vidjeti.
Iako je kult popularnog Sv. Bernardina bio raširen na istočnoj obali Jadrana, izgleda da je crkva u Kotoru jedna od rijetkih posvećena ovom svetitelju. U literaturi se može pročitati da ni u Dubrovniku, ni u Veneciji nije bilo crkve posvećene tom svetitelju, dok se u Kotoru pominje u arhivima iz 15. vijeka.
Na mjestu gdje danas stoji odmah ispod ovog zanimljivog reljefa, nalazi se mala šupljina, koja je služila kao mjesto u koju su se anonimno ubacivale žalbe i pritužbe građana tadašnjeg Kotora.
