Problem kojim se crnogorska istoriografija odavno bavi je utvrđivanje autentičnosti sumnjivih i interpoliranih povelja, među koje se ubrajaju kotorske povelje Nemanjića. Jedna od njih je i povelja Stefana Prvovenčanog koja je do nas došla posredno.
Veoma je brojna literatura koja govori ili u korist njihove autentičnosti ili o njima kao falsifikatima. Ipak, pokušaji njihove rehabilitacije do sada ipak nisu uspjeli, što ostavlja mogućnost negativne ocjene ovih dokumenata.
Izvjesna konfuzija koja se javlja po pitanju mjesta osnivanja Zetske episkopije i nalazi se u starim srpskim ljetopisima, nastaje upravo zbog nepouzdanosti podataka iz ovih povelja.
U Bibliotečko-arhivskom odjeljenju Narodnog muzeja Crne Gore na Cetinju, čuva se Povelja Stefana Prvovenčanog na osnovu koje je najvjerovatnije urađen tekst u Cetinjskom ljetopisu.
Za ovu Povelju Pavle Rovinski kaže: "Ova povelja poznata samo u prepisu, koji su štampali mileševski monasi u svojoj štampariji puna je takvih nelogičnosti da je očiti falsifikat".
Najvjerovatnije je Rovinski pod nelogičnostima podrazumijevao i podatak da se Stefan kao kralj prvi put pominje 1220. godine, a u povelji stoji da je on sagradio Crkvu sv. Trifuna u Kotoru koja je dovršena i posvećena 1166. kada je Kotor bio u sastavu Vizantijskog carstva.
Božidar Šekularac smatra da je ova Povelja sastavljena krajem 15. vijeka, uz mogućnost da je „možda“ postojala neka orginalna povelja Stefana Prvovenčanog. Radoslav Rotković zaključuje da se Povelja Stefana Prvovenčanog u kategoriji falsifikovanih povelja može smatrati najprimitivnijom.
On kaže: "Vješt falsifikator drži se nekog dokumenta i mijenja samo neki detalj, njemu važan. U ovom falsifikatu sve je izmišljeno".
Ta konfuzija je kako smo pisali prisutna od najstarijih izvornika pa sve do današnjih. Za razliku od Domentijanovog životopisa u novijem djelu vladike Vasilija Petrovića Istorija Crne Gore na koju se pozivaju Gerasim Petranović i Nićifor Duèić zaista se mogu naći podaci koji se odnose na Prevlački manastir. Govoreći o Grblju, Vasilije Petrović navodi da je na Prevlaci bio Manastir arhistratiga Mihaila koji je sagradio Stefan drugi, car srpski, sin Simeona Nemanje.
Zaključujući po komentaru uz ovaj podatak, stručnjaci su mišljenja da je on preuzet iz Cetinjskog ljetopisa gdje se nalazi apokrifna povelja Stefana Prvovenčanog
iz 1212. godine. U ovoj povelji Stefan govori da je sazidao u Kotoru: Crkvu sv. Trifuna, hram Vavedenja prečiste Bogorodice, Crkvu jevanđeliste Luke i na Prevlaci hram Arhistratiga Mihaila. Ovaj dio teksta u orginalu glasi: "I Manastir ustrojih i arhijereja Arsenija u njemu postavih i pet sela na službu mu dadoh, Lušticu i Krtole i Lješeviće
i Bogdašiće i Kavaè" .
Tako da iz vremena Savinog rada na organizaciji arhiepiskopije, postoji veoma malo podataka o episkopima i episkopskim centrima. Postoji samo jedan izvor na osnovu kojeg se mogu ustanoviti neke prve episkopije Srpske crkvene organizacije iz 1220.
Ovaj izvor, sačuvan u prepisu iz 15. vijeka, zove se u nauci, Hrisovulja sv. Save i Prvovenčanog kralja Stefana, Mjesta srpskih episkopija.
Sad, ako naučna javnost kritički promišlja o njenoj autentičnosti i čak ide dotle da tvrdi da je „puna takvih nelogičnosti da je očiti falsifikat“ moramo li se zapitati je li zbilja bila tačna i ona tvrdnja „Srbija do Tokija“. Ili, ipak – nije.
